Izvješće pokazuje da je prisilan rad prisutan u svim zemljama, svim regijama svijeta i svim tipovima gospodarstava, no eksploatatori nekažnjeno prisiljavaju raditi najmanje 9,5 milijuna radnika u Aziji.
U Latinskoj Americi i na Karibima prisilno radi oko 1,3 milijuna ljudi, u subsaharskoj Africi 660.000, piše francuski Le Monde.
Na Bliskome istoku i u Sjevernoj Africi prisilno radi 260.000 ljudi.
No u izvješću koje će se razmatrati na Međunarodnoj konferenciji rada u lipnju, "društvenog zla", kakvo je prisilan rad, nisu pošteđene ni razvijene zemlje (oko 360.000 ljudi), ni tranzicijske države s oko 210.000 žrtava.
Statistike pokazuju da žene i djevojke čine 56 posto prisilnih radnika, a djeca mlađa od 18 godina čak 40 posto prisilne radne snage.
Prema Međunarodnoj konvenciji prisilan je svaki oblik rada protiv volje nametnut uz prijetnju kazne. Definicija obuhvaća i zatočenike radnih logora i robove koji su u taj status pali zbog dugova i rade za vlasnike koji za sebe zadržavaju plaće ili ne mogu napustiti poslodavca koji im je oduzeo osobne dokumente.
"U svijetu praktično nema ni istrage ni progona" osoba koje tjeraju druge da za njih prisilno rade, kazao je Roger Plant, glavni autor studije na temelju koje je ILO izradio izvješće.
"Prisilan rad naličje je globalizacije. Krši prava i dostojanstvo ljudskih bića", napominje glavni tajnik ILO-a Juan Somavia.
Većinu žrtava na rad prisiljavaju privatni agenti (njih 9,8 milijuna) za koje ljudi rade kao posluga ili poljoprivredni radnici.
Trgovine ljudima žrtve su 2,4 milijuna ljudi i taj unosan posao godišnje donosi 32 milijardi dolara zarade eksploatatorima.
Od specifičnosti izdvaja se u Aziji problem zaduživanja siromašnih koji su prisiljeni raditi za vjerovnike (Nepal, Indija, Pakistan).
Novost je da se prisilan rad, tradicionalno prisutan tajno u privatnom sektoru, sve više uvlači u tradicionalno gospodarstvo kroz podizvođenje. Razlog tomu je globalna tendencija maksimalnog snižavanja troškova rada kako bi se povećala konkurentnost.
Oba spola podjednako su iskorištavana u poljoprivredi, građevinarstvu, ciglanama, ilegalnim radionicama, ali žene i djevojčice glavne su žrtve komercijalne seksualne eksploatacije.
Prisilan rad posljedica je i migracije, poglavito ilegalne, kazuje izvješće i poziva vlade da pojačanom kontrolom i radnom inspekcijom te boljom zakonskom regulativom krenu u bitku protiv te pojave a poglavito neka rade na iskorjenjivanju uzroka prisilnog rada, kao što su zastarjeli poljoprivredni sustavi ili nepravilnosti na tržištu rada.