Knjiga je nastajala je u razdoblju od 1986. do 2001. godine kao svojevrsni lirski dnevnik u koji je autor upisivao strah od osjećaja prolaznosti i čežnje za svijetom gdje su ljubav i radost postojanja konačni cilj, istaknuo je urednik Miroslav Mićanović.
Stihovima koji nerijetko zvuče svečano, intonirani kao molitva kojom se obraća za pomoć, suprotstavljaju se trenuci jednostavnosti i svakodnevice, a upravo na toj razlici između uznemirenosti i sjete, između radoznalosti i nepredvidivosti nastala je poezija osebujnog i egzotičnog Sjevernog svjetla, koje uznemirava i raduje pred nadolazeću "dugačku norvešku zimu", rekao je književni kritičar Zvonimir Mrkonjić.
Po njegovim riječima, vrijeme uspomena i vrijeme smijeha prepliću se u poeziji Davora Vidasa neuhvatljivo nalik "nedodirljivim slikama iz ogledala".
Davor Vidas rođen je 1960. u Zagrebu, gdje je završio Pravni fakultet i stekao doktorat znanosti iz područja međunarodnog prava. Prvih godina znanstvene karijere radio je na Pravnom fakultetu, da bi se koncem 1992. pridružio znanstvenicima Instituta Fridtjof Nansen u Oslu. Od tada je bio direktor Polarnog odjela Instituta, zatim direktor Pomorskog odjela, šef brojnih timova eksperata sa svih kontinenata, konzultant međunarodnih organizacija, te predavač na brojnim svjetskim sveučiliątima.
Znanstveni eseji i studije tiskani su mu u uglednim europskim časopisima, te SAD-u i Australiji. S prvim kratkim pričamama pojavio se krajem sedamdesetih godina u Večernjem listu, Vjesniku i Startu.
Sjeverno svjetlo prva je knjiga Davora Vidasa objavljena na hrvatskom jeziku.