Studiju s tim pokazateljima objavila je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Ona pokazuje da se zemlje razlikuju po održivosti njihovih mirovinskih obećanja kako društvo stari, kao i po velikodušnosti njihovih sustava.
"Mirovinski sustavi širom svijeta vjerojatno su međusobno različitiji od bilo kojeg drugog elementa poreznog sustava ili sustava socijalne sigurnosti", rekao je Edward Whitehouse, jedan od autora izvješća OECD-a.
Na jednoj strani zemlje kao Novi Zeland i Irska nude izjednačene mirovine za sve radnike što je dobro za one koji malo zarađuju ali ne i za one s visokim primanjima.
Tako zaposlenici u Irskoj koji imaju prosječna primanja mogu očekivati mirovinu od 63 posto njihovih neto plaća, dok oni koji zarađuju dvostruko od prosjeka mogu očekivati samo 22 posto.
Takva shema je jednostavna i dobra u spriječavanju siromaštva, ali zbog nedostatka ikakve veze s primanjima moglo bi se dogoditi da irski penzioneri glasuju za one koji im nude veće povlastice.
S druge strane su zemlje, uključujući mnoge europske, u kojima se mirovine vežu uz iznose primanja. To je obećavajuće za one koji dobro zarađuju, ali je za državu skupo.
A u nekim zemljama siromašni će mirovinom gadno izgubiti, piše FT.
U Njemačkoj oni koji zarađuju polovicu od prosjeka dobit će 62 posto svojih neto primanja, a oni koji zarađuju jednu i pol prosječnu plaću dobit će 79 posto.