Pisac, koji se redovito natječe za Nobelovu nagradu, liječio se na odjelu intenzivne skrbi u klinici Svete Klare nakon operacije ozljede na glavi koju je zadobio kada je u petak pao u svom stanu u Asuncionu. Bastos je umro u utorak, doznaje se od liječničkih izvora.
Činjenica da je dugo živio u progonstvu u Argentini, a zatim u Francuskoj, vjerojatno je razlog što je Bastos glavnu temu za svoja djela nalazio u krajolicima i burnoj povijesti rodnog Paragvaja.
Roa Bastos je jedan od glavnih likova latinskoameričke književnosti otkako je 1974. objavio "Ja, Vrhovni", čaroban portret diktatora Gaspara de Francije, koji je od 1814. do 1840. uveo samovladu gušeći svaku slobodu. Za tu je knjigu 1989. dobio Cervantesovu nagradu, najugledniju nagradu za književnost na španjolskom jeziku, a djelo je poprimilo univerzalnu simboličnu vrijednost.
Roa Bastos je rođen 13. lipnja 1917. u Asuncionu, a rano djetinjstvo proveo je u indijanskom selu Iturbeu (u romanima se spominje kao Itape).
Romanom "Sin čovječji" 1960. najavio je "paragvajsku trilogiju o monoteizmu vlasti" koju će nastaviti djelom "Ja, Vrhovni" i zaključiti "Tužiteljem" 1993.