HINA - Financijski servis
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio je žalbu Nove ljubljanske banke i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev te banke za isplatom 41,2 milijuna kuna hipotekarne tražbine od Istraturista, prenosi danas Zagrebačka burza obavijest Istraturista.
Istraturist je danas, 20. travnja, zaprimio tu presudu, u kojoj se navodi da se tužbeni zahtjev odbija iz razloga što nije podnesena isprava o prijenosu utužene tražbine sa Ljubljanske banke d.d. na tužitelja- Novu ljubljansku banku (ugovor o cesiji, odnosno ustupu tražbine).
Stav suda prvog stupnja prihvaćen je, dodaje se u obavijesti, i od Vrhovnog suda RH, pri čemu je isti obrazložen na način da Ustavni zakon po kojem je osnovana Nova Ljubljanska banka i temeljem kojeg je prenesena tražbina Ljubljanske banke na Novu Ljubljansku banku, po mišljenju suda, ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za prijenos tražbine. Potvrda Nove Ljubljanske banke da je utužena tražbina prenesena na Novu Ljubljansku banku po svom sadržaju također ne bi predstavljala izjavu o cesiji tražbine.
To znači, stoji u obavijesti, da Nova Ljubljanska banka nije aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka odnosno da za to ne ispunjava zakonske pretpostavke.
Iz Istraturista naglašavaju i da je nakon pozitivne odluke Vrhovnog suda Republike Slovenije iz siječnja ove godine ovo još jedna odluka suda kojom se, kako napominju, tumače i primjenjuju propisi doneseni nakon državnog osamostaljenja dviju republika, a na temelju kojih se rješava spor između Ljubljanske banke i Istraturista.
U siječnju ove godine slovenski je Vrhovni sud ukinuo kao nezakonite odluke nižih slovenskih sudova po kojima bi umaška hotelska tvrtka Istraturist bila dužna platiti Novoj Ljubljanskoj banci 31 milijun tadašnjih njemačkih maraka glavnog duga, uvećanog za zatezne kamate.
Tih 31 milijun njemačkih maraka je tzv. stara devizna štednja, koju su hrvatski građani 1992., nakon što je Ljubljanska banka uskratila isplatu, prenijeli na Zagrebačku banku. Većina tako prenesenih potraživanja hrvatskih građana je u skladu s tadašnjim propisima prenesena Republici Hrvatskoj kao javni dug, koji je isplaćivan na teret državnog proračuna. Za razliku od toga Zagrebačka je banka u dogovoru s Ministarstvom financija zadržala taj iznos kao vlastiti devizni dug te ga isplaćivala građanima iz vlastitih sredstava.
Na taj je način Zagrebačka banka zadržala 31 milijun maraka potraživanja prema stvarnom dužniku, Ljubljanskoj banci, te ga prenijela Istraturistu, kako bi tim potraživanjem mogao prebiti svoje tadašnje dugovanje prema Ljubljanskoj banci.
Cijela je transakcija imala za cilj smanjenje inozemnog zaduženja i barem djelomično otklanjanje nastanka hrvatskog javnog duga s osnova prenesene stare devizne štednje.
No, slijedom kasnijeg osnivanja Nove Ljubljanske banke, koja je preuzela samo prava ali ne i obveze stare Ljubljanske banke, slovenska je strana osporila Istraturistu njegovo pravo na prebijanje potraživanja.
Većinski vlasnik Istraturista, sa oko 72 posto dionica, je Zagrebačka banka.