Dvostruko veći broj prosvjednika nego na "dan sindikalne akcije" 5. veljače "potvrđuje visok stupanj nezadovoljstva i naglašava neodgodivost konkretnih odgovora na zahtjeve koji se odnose na trajanje radnog vremena i kupovnu moć", izjavio je Bernard Thibault, čelnik CGT, jedne od vodećih sindikalnih konfederacija u zemlji, dok je Francois Chereque, glavni tajnik CFDT, istaknuo kako je "nastupio trenutak kad vlada mora podnijeti račun", aludirajući na otvaranje pregovora oko povećanja plaća zaposlenih u javnom sektoru.
Na porast socijalnog nezadovoljstva, pa samim tim i na uspjeh prosvjeda u četvrtak, djelovalo je i objavljivanje rekordno visokih profita koje su zabilježile neke od najuspješnijih francuskih tvrtki, što se djelomice odrazilo i na porast kupovne moći zaposlenih, ali ne putem izravnog porasta plaća već ponajprije putem podjele dionica zaposlenima.
Socijalistička opozicija, dakako, ne propušta priliku da od vlade zatraži "konkretne korake glede kupovne moći" pa je predsjednik parlamentarne skupine Socijalističke stranke Jean-Marc Ayrault za velike prosvjede ovoga tjedna rekao da znače "izglasavanje nepovjerenja vladi".
I samo jedan sat nakon početka najvećega prosvjeda, onoga u Parizu, s više od 150 tisuća prosvjednika, francuski je ministar javnog sektora Renaud Dutreil istaknuo da ima "razumijevanja za izraženo nezadovoljstvo" te je predložio sindikatima pokretanje pregovora, do konca mjeseca, u kojima ne bi bilo "nijednog tabua", uključujući i pitanje povećanja kupovne moći zaposlenih.
Ipak, ministar državnog proračuna Jean-Francois Cope naglašava kako je vladi za tako nešto "smanjen manevarski prostor", aludirajući pritom na loše stanje "javnih financija".
Dokle može ići vlada u pokušaju ublažavanja socijalnog nezadovoljstva pitaju se danas mnogi, to više što je prema pisanju Le Mondea, od ovog vikenda predsjednik Jacques Chirac pozvao premijera Jean-Pierrea Raffarina da otvori pregovore o plaćama zaposlenih u državnoj službi.
Premijer će iznijeti svoj plan mjera za "obranu kupovne moći" koji se odnosi i na javni i na privatni sektor 23. ožujka, što je dobro izabran trenutak, jer bi do konca ovoga mjeseca u Nacionalnoj skupštini trebao biti usvojen zakon o reformi školstva kao i zakon o reformi radnog tjedna od 35 sati, dva zakonska prijedloga koja su dodatno poslužila kao detonatori socijalnog nezadovoljstva ovoga tjedna, i oko kojih vlada ne želi popustiti.
Popuštanjem oko plaća državnih službenika, vlada bi htjela ublažiti i posljedice usvajanja nepopularnih zakona i, isto tako, ukloniti negativne odjeke nedavnih otkrića "stambenih viškova" nekolicine ministara, pa se tako postaviti u povoljniju poziciju za početak referendumske kampanje oko europskoga ustava.
Piše: Frano Cetinić