Govoreći za Deutsche Welle (28. veljače) o nedavnoj Izjavi HAZU-a o položaju hrvatskoga jezika, Kunzmann-Mueller je izjavila kako misli da je "pravna razina sadržaja tog dokumenta neprijeporna, ali da s jezičnom stranom osobno ima problema. Govori se, na primjer, o standardnom i književnom jeziku, ali se ne veli što se pojedinačno time podrazumijeva. Nigdje se ne spominje ni činjenica da je standardni hrvatski jezik bogat varijantama", izjavila je i dodala da bi o tome "rado raspravljala sa sastavljačima Izjave".
Akademik Ježić kaže kako ohrabruju podatci o kroatistici u Berlinu, koje iznosi ugledna profesorica, te da potpuno razumije da kroatistika ne može u svijetu biti dostatan sadržaj studija jer ne bi dostajala za nalaženje radnoga mjesta na tržištu rada.
"Sve što bismo željeli jest upravo to da se raznolikost književnih i standardnih jezika priznaje i razumije", izjavio je Ježić, koji je napravio konačnu recenziju Akademijine Izjave. Upozorava, međutim, kako se po obavijestima iz Mannheima broj lektorata za hrvatski u zadnjih deset godina u Njemačkoj drastično smanjio, s 12 na dva-tri, pa tu ima razloga i za zabrinutost. "Naravno, ne očekujemo da sve urade drugi za nas ako sami nemamo zamisli i strategije kako njegovati hrvatski u svijetu. A taj je podatak znak da je nismo imali, i to u samostalnoj Hrvatskoj!", izajvio je Ježić.
U povodu tvrdnje da je hrvatski standardni jezik bogat varijantama, Ježić ističe kako nije jasno što se pod varijantama misli. "U načelu je hrvatski književni jezik bogat varijantama, jer je to jezik književnosti, šire pismenosti i njegovana govora, pun stilističkih mogućnosti, dok je standardni jezik neka vrsta neutralne jezgre književnoga jezika, koja doduše obuhvaća i sve stručne stilove, no u kojoj se zna kako se nešto kaže na uhodan i neobilježen način u svakodnevnu životu ili u bilo kojem stručnom području", ističe Ježić.
Glede primjedbe da su sastavljači "deklaracije" odreda starija gospoda te da među njima nema nijedne žene, što bi, kako napominje, rado vidjela na putu Hrvatske u Europsku uniju, Ježić podsjeća kako su u raspravi konstruktivno sudjelovali i mlađi, poput Matasovića ili Gluhaka. "Svakako nisu ni mlađi ni žene izostavljene iz radne skupine po kriterijima dobi i spola, a u raspravi u Razredu za filološke znanosti sudjelovale su i naše cijenjene akademikinje. Uvjeren sam, kako se razvijaju studiji u našim strukama, da će se za 20-ak godina moći pitati zašto su iz svih kulturnih zbivanja izostavljeni muškarci. Neke su stvari u nekim prilikama objektivno zadane, i nisu plod naših želja", kaže Ježić.