Konačnu redakciju teksta Izjave o položaju hrvatskoga jezika, koju je danas jednoglasno prihvatilo Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, napravio je na osnovi rasprave u Radnoj skupini Razreda za filološke znanosti HAZU-a Mislav Ježić, redoviti profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta .
Po Ježićevim riječima iskustvo s raspravama o jezicima u BiH i uporabi njihovoj u javnom životu, kao i kovanje novih umjetnih političkih naziva poput "Zapadnog Balkana", upozoravaju na to da, ako mi ne budemo znali formulirati svoja stajališta, pa tako i o jeziku, formulirat će ih drugi koji su u našu problematiku često slabo upućeni. A ipak je status jezika bitno pitanje u kontekstu nediskriminacije naroda i jezičnih zajednica, kako ističe velik broj međunarodnih pravnih dokumenata Ujedinjenih naroda, Europskog vijeća i Europske unije, dodao je.
"Samo se s ravnopravnim položajem vlastita jezika može ravnopravno ući u međunarodnu zajednicu i očuvati svoj kulturni značaj", ističe Ježić.
Smatra kako se to pravno pitanje mora potkrijepiti i jezikoslovnom argumentacijom. A tu predložena Izjava Akademije ističe da se razlikovanje jezika i njihov pravni status odnosi redovito na standardne ili književne jezike, a do sada su se često miješali argumenti genetske lingvistike pa i dijalektologije s argumentima teorije standardnih i književnih jezika, dodao je.
Ježić napominje da, ako se ti argumenti jasno razluče, onda nema sumnje da je hrvatski poseban jezik koji služi izražavanju svoje kulture i civilizacijskih potreba svoje jezične zajednice posve jednako tako kao što bilo koji drugi standardni jezik služi svojemu narodu. Time će, izjavio je, služiti i onomu bogatstvu kulturne i jezične raznolikosti Europe o kojoj govori prvo poglavlje Ustavnoga ugovora Europske unije.
(Hina) xmc ymc