Kazališni kritičar Boris B. Hrovat smatra da se radi o rijetko svestranu pristupu kazalištu u Hrvatskoj, u kojem je teatar prije svega prostor ljudske slobode.
Teoretičarka kazališta Sanja Nikčević naglasila je kako iz Perkovićeve estetike proizlazi da kazališni čin nastaje u zajedništvu svih sudionika - teksta, glumaca, prostora i režisera - za razliku od estetike "režiserizma" u kojoj dominira režiser na štetu drame.
"Teatar je kao religija: svaki čovjek zahtijeva posebnu pozornost jer ljudi svih vrsta, i prijatelji i neprijatelji, imaju svoje drame. Teatar je razina one svijesti koja može pomoći čovjeku da pronađe sebe", rekao je Perković na predstavljanju knjige.
Smatra da je čovjek sa svojim doživljajima isključen iz teatra te da se današnji teatar bavi svime samo ne dramom čovjeka.
U Hrvatskoj se događaju mnoga samoubojstva, javljaju se mnoge dileme, a teatar se bavi apstraktnim pitanjima, rekao je, dodavši kako direktori kazališta ne dolaze iz struke, nego kao predstavnici partija i nije im do istraživanja ljudske drame.
Vlatko Perković (Split, 1936.) bio je glumac, pisac i režiser, a sada je sveučilišni profesor i teoretičar.
Njegova drama "Ucjena" nagrađena je 1995. na Marulićevim danima, a knjiga "Tri drame" 1997. dobila je nagradu grada Splita.