Međutim, mirovina koja mjesečno iznosi nešto više od 300 eura, ne može joj se dostaviti jer je napustila zemlju krajem veljače 2003. godine, 20-ak dana prije atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića, te se nalazi navodno u Rusiji.
Slobodan Milošević, inače, mirovinu još nije dobio, bez obzira na to što je podnio zahtjev. Naime, prema izmijenjenim zakonskim odredbama o predsjedničkoj mirovini koju je tražio, postupak njegova umirovljenja je prekinut do donošenja pravomoćne haške presude, jer osoba koja je osuđena na vremensku kaznu dužu od šest mjeseci zatvora nema pravo na predsjedničku mirovinu. Milošević bi, kako je rečeno njegovim odvjetnicima, mogao tražiti starosnu mirovinu, ali su oni to odbili "jer bi Milošević time priznao da mu ne pripada predsjednička mirovina".
Vijest o dodjeli mirovine Mirjani Marković pojavila se upravo u trenutku kad su Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja i Miloševićeva Socijalistička partija Srbije najavile prijedlog rezolucije o obustavljanju svih kaznenih postupaka protiv obitelji Slobodana Miloševića koji će podnijeti na idućem zasjedanju Skupštine Srbije. Predložena rezolucija bi obvezala nadležne državne organe da "trenutno prekinu politički motiviran progon članova Miloševićeve obitelji i da se obustavi zloporaba sudske i izvršne vlasti u političke svrhe".
Protiv Mirjane Marković vodi se postupak zbog kaznenog djela zloporabe položaja, jer je utjecala na nezakonitu dodjelu stanu dadilji svoga unuka iz stambenog fonda Vlade Srbije.
Mediji u Srbiji ističu kao zanimljivost da je, tražeći da se u parlamentu predloži takva rezolucija, Slobodan Milošević iz Sheveningena telefonom zvao zamjenika predsjednika Šešeljeve Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića, ali ne i dužnosnike svoje vlastite stranke.