Strugaru je "dokazana zapovjedna odgovornost za protupravni napad na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine", a proglašen je krivim samo za dvije od šest točaka optužnice - za napad na civile i uništavanje vjerskih i kulturnih ustanova te povijesnih spomenika, kao kršenje ratnog prava i običaja, stoji u sažetku presude.
Strugar je oslobođen zapovjedne odgovornosti za četiri točke optužnice koje su ga teretile za ubojstva, okrutno postupanje, napade na civilne objekte i razaranje neopravdano vojnom nuždom, dok je po osobnoj odgovornosti oslobođen svih šest točaka optužbe.
"Vijeće vas proglašava krivim po zapovjednoj odgovornosti za točke 3. i 6. optužnice i osuđuje vas na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora", kazao je predsjedavajući sudac Kevin Parker, navodeći da je vijeće kod izricanja presude uzelo u obzir starost i narušeno zdravlje optuženog, te druge olakotne okolnosti.
General Strugar (71), 1991. je zapovjedao II. operativnom skupinom JNA kojoj su pripadale sve snage angažirane u napadu na Dubrovnik, koje su brojale više od 20.000 vojnika. Iako je ofenziva JNA trajala od početka listopada do kraja prosinca optužen je samo za napad na povijesnu jezgru Dubrovnika, zaštićenu od UNESCO-a, 6. prosinca.
Vijeće je utvrdilo kako "nije dokazano da je Strugar naredio granatiranje Starog grada 6. prosinca"..."niti da je pomagao ili podržavao to granatiranje", kazao je sudac Parker.
Ono što je utvrđeno jest da je "Strugar naredio pokušaj osvajanja tvrđave na Srđu" tog istog dana, koji se nakon neuspjeha i teških gubitaka JNA pretvorio u osvetničko granatiranje Dubrovnika.
Strugarova krivnja "prozilazi iz toga što nije poduzeo odgovarajuće mjere da zaustavi garanatiranje Starog grada 6. prosinca niti disciplinske mjere da kazni počinitelje", navedeno je u sažetku presude.
Raspravno vijeće utvrdilo je da je napad na Srđ planirao i koordinirao stožer II. operativne skupine, s ciljem da prije prekida vatre dogovorenog za 6. prosinca u podne, zauzme posljednje uporište hrvatskih branitelja u okolici Dubrovnika.
U presudi se detaljno opisuje napad u kojem je sudjelovalo 40-ak vojnika 3. bataljuna Trebinjske brigade JNA, uz podršku tenkova, dok je broj hrvatskih branitelja Srđa bio manji od toga.
"Napad na Srđ bio je poprište silovite i očajničke borbe između hrvatskih snaga i JNA. Na obje strane bilo je poginulih i ranjenih. Hrvatski branitelji povukli su se na položaje pod zemljom u kamenoj tvrđavi na Srđu i pozvali svoje minobacače i druga vatrena oruđa da gađaju napadačke snage JNA koje su okružile tvrđavu. Pokušaji da se hrvatski branitelji svladaju ili natjeraju na predaju trajali su mnogo sati, ali bez uspjeha", opisuje se u presudi.
Navodi se kako su se snage JNA iscrpljene povukle oko 15 sati te da je pokušaj zauzimanja Srđa propao. Topnički napad JNA na Dubrovnik, uključujući Stari grad, trajao je čitavo vrijeme dok je JNA pokušavala zauzeti Srđ, odnosno oko deset i pol sati.
U napadu su ubijena dva civila, a uništeno je ili oštećeno 116 zgrada ili drugih objakata u Starom gradu, među kojima je šest povijesnih palača potpuno uništeno, utvrđeno je presudom.
Raspravno vijeće utvrdilo je također da prosvjedi hrvatskih vlasti i Promatračke misije EZ-a, upućivani zapovjedništvu JNA zbog napada, nisu imali nikakvog učinka te da je Strugar kasnije pod pritiskom iz Beograda proveo "lažnu istragu" u kojoj je minimalizirao učinke granatiranja.
U obrazloženju presude vijeće je istaknulo da "Strugar nije bio izravno nadređen odgovornima za granatiranje već je to bio admiral Miodrag Jokić", zapovjednik 9. Vojno pomorskog sektora Boka, u čijem je sastavu bio i spominjani 3. bataljun kapetana Vladimira Kovačevića Ramba.
Vijeće je uzelo u obzir da se admiral Jokić izjasnio krivim za kaznena djela koja proizlaze iz njegovog sudjelovanja u napadu na Stari grad i da mu je izrečena kazna od sedam godina zatvora.
Optuženog Kovačevića, kojem je dijagnosticirana psihoza, ICTY je uputio na obvezno psihijatrijsko liječenje u SCG, a tužiteljica Carla del Ponte predložila je da mu se i sudi u SCG.
Sudac Parker je rekao će se Strugaru u kaznu uračunati 475 dana provedenih u pritvoru, u kojem će ostati do prebacivanja u zemlju u kojoj će kaznu izdržavati.