Akademik Zoran Bujas ostavio je hrvatskoj psihologiji u nasljeđe iznimno značajan znanstveni opus, a odlikovao se moralnim i karakternim osobina koje imaju samo rijetki pojedinci, istaknuo je tajnik Razreda za prirodne znanosti HAZU akademik Branko Sokač.
Znanstveni opus akademika Zorana Bujasa rese pak tri glavne odlike - kvaliteta rada, širina znanstvenoga interesa i neobično kreativan pristup znanstvenome istraživanju, istaknuo je, govoreći o životu i djelu akademika Bujasa, njegov suradnik profesor Vladimir Kolesarić.
Osnovno pitanje koje je akademik Bujas postavljao pristupajući znanstvenom istraživanju bilo je - može li se drukčije, podsjetio je Kolesarić, rekavši da je taj pristup, uz provjerene metode istraživanja, bio i temelj u svijetu poznatoga Zagrebačkog psihologijskog kruga neraskidivo povezanoga s imenom akademika Bujasa.
Profesor Želimir Pavlina osvrnuo se na dugogodišnju suradnju s akademikom Bujas te na brojne znanstvene pokuse koje su zajedno radili u Institutu za psihologiju i fiziologiju rada te u Laboratoriju za psihofiziologiju rada u Institutu za medicinska istraživanja i higijenu rada.
Laboratorij akademika Bujasa bio je jedan od najboljih u svijetu u području istraživanja umora gdje su se primjenjivale suvremene metode i provjeravale sve nove metode, istaknuo je Pavlina.
Zoran Bujas rođen je u Splitu 1910. a preminuo je u Zagrebu u siječnju prošle godine. Psihologiju je diplomirao 1932. na zagrebačkome Filozofskom fakultetu na kojemu je i umirovljen 1981. u zvanju redovitoga profesora.
Bio je dekan Filozofskoga fakulteta (1955. i 1956.) , rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1956. do 1958. Za redovitoga člana HAZU izabran je 1968. Bio je dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i počasni doktor Sveučilišta u Ljubljani.
(Hina) xip ymc