Prema istraživanju, oko 24 posto radnika u domaćim brodogradilištima povratnici su s rada u inozemstvu.
Istraživanje "Prekogranične radne migracije: Hrvatska - Italija s naglaskom na brodogradnju" pokrenuo je zagrebački ogranak Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ).
U tom su istraživačkom projektu, provedenom od studenog 2003. do ožujka 2004. godine, sudjelovala 174 radnika deficitarnih zanimanja iz brodogradilišta 3. maj, Uljanika, Kraljevice, Brodosplita i Brodotrogira te radnici kooperantskih tvrtaka.
U izvješću o istraživanju procjenjuje se da je radnih migranata među hrvatskim radnicima deficitarnih brodograđevnih zanimanja između 24 i 56 posto ili od 1100 do 2600 radnika.
Istodobno se navodi da je ukupan broj hrvatskih brodograđevnih radnika u inozemstvu, među kojima i radnika koji će ondje ostati do mirovine, teško procijeniti jer nema sustavnog praćenja migracijskih tokova.
Najveći migracijski val iz hrvatskih brodogradilišta dogodio se početkom 90-tih godina kada je izgubljena jezgra iskusne i kvalificirane radne snage što se i danas osjeća. Odljev radne snage nastavljen je i kasnijih godina, a procjenjuje se da je u tom razdoblju brodogradilišta napustilo oko 2000 radnika.
Na rad u inozemna brodogradilišta najviše odlaze KV i VKV radnici u naponu snage i s velikim iskustvom. Najviše ih odlazi na rad u Njemačku (51,3 posto) te Italiju (36,4 posto), a mani broj u Rusiju, Nizozemsku i Sloveniju.
U istraživanju je pozornost data radnim migracijama u Italiju, pa je utvrđeno da je najviše hrvatskih radnika ondje zaposleno u brodogradilištima u Monfalconeu i Margheri, a veći dio prethodno je radio u brodogradilištima ili kod kooperanata u Rijeci i Puli.
U odnosu na ostala hrvatska brodogradilišta najviše je radnih migranata među radnicima riječkog 3. maja, gdje više od dvije trećine radnika ima inozemno radno iskustvo. Oko polovice radnika Uljanika iz Pule radilo je u inozemstvu, a u dalmatinskim brodogradilištima uočeno je nešto manje odljeva radne snage.
Osnovni motivi za odlazak radnika u inozemstvo su bolji ekonomski uvjeti, bolja plaća za isti posao. Zapošljavaju se u većini legalno, imaju pravni i zdravstvenu zaštitu, a na povratak ih, nakon unaprjeđenja standarda, najviše potiče želja za obitelji.
Ključnu ulogu u zapošljavanju hrvatskih radnika u Italiji imaju kooperantske tvrtke, a posljedice radnih migracija u Italiju uglavnom su negativne za hrvatsko, a pozitivne za talijansko gospodarstvo.
Odlaskom radnika u inozemstvo ne umanjuje se postojeći problem nezaposlenosti u Hrvatskoj, iako ih zamjenjuju radnici drugih struka nakon skupe prekvalifikacije u brodogradilištima. U srednje škole za brodograđevne struke upisuje se nedovoljno učenika, pa hrvatska brodogradilišta problem kadrova nastoje riješiti uvozom radne snage iz BiH, Slovačke i Ukrajine.
(Hina) xhšup yds