"Možemo kazati kako je protekle godine BiH u području ljudskih prava 'tapkala u mjestu' u odnosu na druge zemlje u tranziciji", izjavio je predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević pojašnjavajući kako se opće stanje u BiH može usporediti još samo s Moldavijom te Srbijom i Crnom Gorom kao državama koje su trenutačno najudaljenije od euroatlantskih integracija.
Prema sadašnjem stanju, kazao je Dizdarević, BiH se ne može nadati ispunjenju uvjeta za punopravno članstvo u Europskoj uniji prije 2014. godine.
Najveće zapreke poštivanju europskih standarda u području ljudskih prava, po ocjeni Helsinškog komiteta BiH, i dalje predstavljaju izražene etničke podjele u zemlji te nastojanja vladajućih nacionalnih stranaka da se one po svaku cijenu održe.
"Vladajuće nacionalističke stranke funkcioniraju na temelju očuvanja etničke homogenizacije i u tu svrhu pothranjuju strah od drugoga", kazao je Dizdarević.
On je također podsjetio na činjenicu da je prije rata tek dvadesetak općina u BiH imalo sastav stanovništva koji bi se mogao kvalificirati jednonacionalnim, dok je sada stanje takvo da u 92 do čak 95 posto općina u kojima pripadnici jedne etničke skupine čine većinu.
Među većim općinama jedino su Tuzla i sarajevska općina Centar donekle očuvale etničku ravnotežu.
Helsinški komitet BiH drži da te činjenice značajno utječu i na povratak izbjeglica pri čemu se oni koji bi u prijeratnim prebivalištima sada predstavljali manjinu veoma teško odlučuju na vraćanje prijeratnim domovima.
U 2004. godini dosegnuta je brojka od milijun povratnika od 2,25 milijuna prognanih i izbjeglih tijekom rata u BiH, no manjinskih povrataka pri tom je bilo tek oko 20 posto.
Djelomice ohrabruje podatak kako je do sada vraćeno čak 96 posto imovine.
Helsinški komitet BiH procjenjuje kako je realno očekivati da će se svojim domovima vratiti još 200 do 250 tisuća izbjeglih, dok će svi ostali trajno rješenje potražiti izvan prijeratnih prebivališta.
Helsinški komitet BiH kostatirao je i da se u toj zemlji krše zakonom zajamčena prava na slobodu udruživanja kao i na izražavanje te na slobodu medija.
Posebice su istaknuti pritisci koje su na medije činili predstavnici policije Republike Srpske te Stranke demokratske akcije (SDA) i Islamske zajednice u BiH.
U toj zemlji također ne postoji ni minimum zaštite za pripadnike seksualnih i rodnih manjina koje se po toj osnovi učestalo diskriminira, a sličan je slučaj i sa ženskim i dječjim pravima.
U cilju poboljšanja sadašnjeg stanja Helsinški komitet BiH dao je dvanaest preporuka vlastima te zemlje, a najznačajniji su pozivi za poduzimanje zakonskih mjera kako bi se zaštitila ljudska prava, utvrdila istina o zbivanjima u razdoblju od 1992. do 1995. godine te onemogućila diskriminacija manjina po bilo kojoj osnovi.