"Paradoks se sastoji u tome da vanjska politika države koja je sama bila neuspješna u rješavanju problema sa susjednom državom, s kojom bi je moralo povezivati prirodno savezništvo, sada nudi međunarodne usluge drugima", ističe komentatorica, dodajući da je paradoks utoliko veći što je Slovenija u taj položaj došla s "permanentnim ministrom" čija je odgovornost za neriješena pitanja s Hrvatskom utoliko veća s obzirom na broj njegovih mandata u različitim vladama u zadnjih 15-ak godina.
"Mučni i iscrpljujući dijalog s Hrvatskom trajao je cijelo desetljeće, a nijedna strana u njemu nije prevladala. Snage su bile previše izjednačene, a mentaliteti previše slični da bi jedna strana odnijela prevagu. Radilo se o iscrpljivanju protivnika i mjerenju njegove kondicije u prividnim međudržavnim pregovorima", navodi komentatorica, dodajući da će Sloveniji za koordinaciju rada OESS-a i buduće predsjedavanje Europskom unijom biti potrebno i nešto više od puke "fizičke izdržljivosti" i "diplomatskog artizma".
Dolazak nove slovenske vlade u odnose s Hrvatskom nije unio bitne promjene jer je hrvatskim diplomatima već prije određenog vremena data instrukcija da tzv. parafirani sporazum Drnovšek-Račan ne spominju, a Rupel sada javno izjavljuje da neriješeni slovensko-hrvatski problemi "uglavnom ne postoje", navodi "Delo".
"Time se odražava želja da problemi nestanu, ali kako je izvesti", pita se komentatorica koja dodaje da je Rupel na sastanku slovenske diplomatske mreže ovog tjedna ambasadore svoje države u drugim zemljama upozorio da moraju biti aktivniji u promoviranju stajališta od slovenskog nacionalnog interesa, te ocijenio kako je u nekim slučajevima hrvatska diplomacija u tome učinkovitija.