Ustavni suci su utvrdili da je žalba neosnovana jer Mikšić nije ispunio propisane pretpostavke po kojima je mogao ostvariti pravo na promatrače. Sud je potvrdio rješenje DIP-a koji je Mikšićev zahtjev odbio jer po Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske rad izbornih povjerenstava mogu promatrati predstavnici političkih stranaka koje imaju kandidate, zatim nevladine udruge i strani promatrači, dok nezavisni kandidati to mogu putem nevladinih udruga. DIP je na to uputio Mikšića, no unatoč tome on to formalno nije učinio, odnosno nikada nije ni podnio pismeni zahtjev da mu se dozvoli promatranje.
Mikšić se, stoga, žalio da mu je DIP povrijedio ustavno pravo na jednakost, tvrdeći da je DIP krivo protumačio zakon jer u njemu nigdje nije izrijekom zabranjeno promatranje izbornih radnji od strane predstavnika neovisnih predsjedničkih kandidata.
Ustavni sud je utvrdio da Mikšić propisane pretpostavke za promatranje rada DIP-a nije ispunio i jer je zahtjev podnio na sam dan izbora, a Zakonom o izboru predsjednika propisano je da zainteresirane nevladine udruge, putem kojih je Mikšić jedino i mogao nadgledati rad DIP-a, to moraju učiniti najkasnije 20 dana od dana raspisivanja izbora.
Ustavni suci su utvrdili i da Mikšić u žalbi nije dostavio niti jedan dokaz o izbornim nepravilnostima koje bi mogle utjecati na rezultate izbora i zbog kojih bi njegov zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova bio osnovan.