"'Dečko s Trešnjevke', inače uspješni poslovni čovjek iz SAD-a, kupio je hrvatsku javnost očito posve drugačijim pristupom od onoga koji uzgajaju ostali na političkoj sceni: u kampanju je uložio - kako tvrdi - vlastite novce (pet milijuna kuna), a naobećavao se onoliko, svega i svačega i nadasve bolje budućnosti tranzicijskoj sirotinji u Hrvatskoj. Najviše nalik Bogoljubu Kariću ili nekad Milanu Paniću, Mikšić - koji je također zaboravio na svoje prve 'domovinske korake', kad se bogatio zahvaljujući Obitelji i biznisom u koji je posredstvom Tuđmanovih ušao s Ministarstvom obrane - je obećao da će s njim kao predsjednikom svi biti bogati, pa će odmah društveni proizvod skočiti za 20 posto! Kao da je učio od Karića i sličnih i kao da su Hrvati malo srbnuli, pa se zalijepili za predizborne bajke, nedostajao je još samo 'kruh za tri dinara'", piše list.
"Kao i ranijih godina, od 1990. naovamo, drugom krugu je doprinio i 'dijasporični inženjering': za razliku od, primjerice, Srbije i Crne Gore gdje je bilo tek sedam glasačkih mjesta i gdje je izašlo ukupno 1.589 birača (nešto više nego što je glasalo u dalekoj Kanadi), u Bosni i Hercegovini se glasalo skoro na svakom ćošku", piše "Danas", zaključujući: "Drugim riječima, HDZ trči drugi predsjednički krug zahvaljujući Franjinoj formuli biračkog rezervoara u susjednoj državi koji je uvijek pouzdan, kad već mali domaći birač svašta gura u biračku kutiju".
"Drugi krug, koji će se održati za dva tjedna, 16. siječnja - kako je već izračunato - koštat će hrvatske poreske obveznike (ne i one iz dijaspore!) 60 milijuna kuna i čini se da je to zasad jedino sigurno", zaključuje list.