STANKT PETERBURG:IZMEĐU RAZVOJNIH PROBLEMA I POTENCIJALA

Piše: Vladimir LULIĆ, Hina ST. PETERBURG - St. Peterburg je, kažu, među najskupljim gradovima na svijetu, skupljega života i od Chicaga ili Londona. Iako se neki s tim procjenama neće složiti, sigurno je da po visokim cijenama, prije svega usluga, to više nije onaj isti grad kakav je bio prije samo pet godina. "Piteru su se u zadnjih nekoliko godina dogodile velike promjene", kaže Vladislav G. Kozlov, šef Odjela za vanjskogospodarske odnose u gradskom poglavarstvu St. Peterburga. "Ostvarujemo tradicionalno dobre poslovne veze s Poljskom i Češkom. Ali gledajući kvalitetu tih odnosa, možda je najbolja suradnja s Finskom i SAD-om". Grad raspolaže s ogromnim znanstveno-tehničkim potencijalom, ima razvijeno graditeljstvo te kemijsku, elektronsku i atomsku industriju, a nadaleko je poznat i po turizmu, kaže Kozlov. On ističe kako postoje dobre mogućnosti za razvijanje svekolikih veza između gradova-prijatelja Pitera i Zagreba. Kaže, također, da bi volio obnoviti i rad zamrloga Rusko-hrvatskog društva prijateljstva te posjetiti Hrvatsku, o čijim je prirodnim ljepotama i gostoljubivosti ljudi slušao od prijatelja. Takvo viđenje Hrvatske dijeli i Ljudmila A. Hohlova, glavni menadžer peterburške putničke agencije MBI-Intour Ltd, koja je u nekoliko navrata boravila kao vodič u našoj zemlji. Posebice je, kaže, oduševljena Dubrovnikom, Trogirom, Zagrebom te mjestašcima u središtu Istre. No, priznaje da još uvijek ima velikih teškoća uvjeriti ljude da će im boravak u Hrvatskoj biti siguran. Novinar lokalnog lista "Smena" Andrej Davlicarov kaže, međutim, da je Rusija danas centraliziranija nego ikad prije. "Gotovo 80 posto svih stranih ulaganja u Rusiju, kao i deviza utrženih ruskim izvozom, završava u Moskvi", žali se. Tako se razvoj Moskve svjesno potiče na štetu razvoja ostalih gradskih središta. Problem St. Peterburga leži i u tome što mu ruska vlada, potaknuta neriješenim političkim odnosima s dijelovima nekadašnjeg sovjetskog imperija, ne dopušta sklapanje posebnih poslovnih aranžmana s baltičkim državama. Zbog svega toga grad bilježi oštar pad proizvodnje, a u posljednje tri godine prepolovio se i broj zaposlenih. Grad-muzej, kako ga nazivaju njegovi stanovnici ponosni na brojne palače, dvorce i crkve, gubi pomalo sjaj carske prijestolnice, a iza većinom oronulih pročelja (iznimka su zgrade iznajmljene stranim poduzećima), zapuštenih dvorišta i mračnih ulica počinje se nazirati kriminal. Da bi stranac u St. Peterburgu kupio oružje dovoljno mu je zatražiti odgovarajuću potvrdu od svog veleposlanstva u Moskvi, ako već nema konzulat u Piteru. Nakon toga može u gradskom odjelu za izdavanje dozvola za nošenje oružja kupiti dozvolu za 55 tisuća rubalja (55 kn ili 10 $). No, birokratske se formalnosti mogu lako izbjeći dođe li se do Apraksin Dvora na Ulici Sadovaja. U jednom od izvješća konzulata SAD u Piteru stoji: "Sve vrste jurišnog oružja, malih mina, ručnih granata i ostalih naprava namijenjenih onesposobljavanju ili ubijanju ljudi mogu se povremeno naći na otvorenoj tržnici ispred Apraksin Dvora". To je mjesto doslovce mala vojna baza čije prilaze čuvaju ljudi u vojnim uniformama, ali bez službenog statusa. Kupnjom ulaznice od tisuću rubalja (oko jedne kune) prelazi se 'granica' iza koje stoje prodavači, spremni da slikovnim materijalom potkrijepe širinu svoje ponude. Primjerice, za 500 dolara može se nabaviti pištolj "bolji od policijskog" - devetmilimetarski njemački pištolj tipa 'Compact'. Za mladiće koji se bave ovim poslom teško da bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti da se bave preprodajom oružja. Neraspoloženi za razgovor ukoliko se ne radi o sklapanju posla, ipak otkrivaju da povremene probleme s policijom lako rješavaju s nešto novca ili bocom votke. U St. Peterburgu se, kažu, na brzinu može zaraditi velik novac, ali se, dodaju, isto tako na brzinu može i izgubiti život. (Hina) vl br 160502 MET dec 95