SVJETSKI ČELNICI NA INTERNETU

HIROŠIMA, 12. prosinac (Hina/AP) - Voditelj emisije najavio je to kao jedan od velikih tehnoloških iskoraka: svjetski čelnici s triju kontinenata će razgovarati o miru u svijetu, a tisuće ljudi će ih slušati - i gledati na Internetu. Zatim je započeo eksperiment. Prvo je preko Neta primljen hrapavi glas i nejasna slika južnoafričkog predsjednika Nelsona Mandele, kojeg je odmah zatim nadglasao molećivi glas pomoćnika bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, koji se javljao iz Georgije tražeći da mu se objasni na koji broj se treba uključiti. U Hirošimi je, pak, za to vrijeme nobelovac Elie Wiesel izvodio bolne grimase, kimao glavom i slijegao ramenima. Voditelj emisije "Nightline" na televiziji ABC, Ted Koppel, koji je pokušavao voditi ovaj razgovor, nemoćno je sjedio u hirošimskom studiju i hvatao se za glavu pri pomisli da ga barem 40 do 50 tisuća ljudi u tom trenutku na svojim računalima podsmješljivo promatra i, vjerojatno, sažaljeva. Međutim, pokazalo se da čak ni u tome nije bio u pravu. Organizatori su kasnije obznanili da je u cijelom svijetu samo 16 ljudi, većina iz Britanije i Švedske, uspjelo pratiti razgovore preko svojih kompjutorskih ekrana. Koppel je izveo najbolji zaključak iz čitave te zbrke komentirajući da je svemu kriva tehnologija koja se još uvijek nije maknula s početnog stupnja. Tako se pokazalo da je vizualizacija budućnosti, u kojoj bi veliki svjetski vođe vodili kompjutorski dijalog pred milijunskom javnošću a čije bi neometano praćenje osigurao Internet posredujući sliku i zvuk, još uvijek 'prevelik zalogaj'. Eksperimentalna emisija je održana na međunarodnoj konferenciji u Hirošimi, a sponzorirali su je Wiesel i japanski list Asahi Shimbun. Wiesel je zamolio direktora japanske tvrtke koja se bavi kompjutorskim softwareom, Kazuhiko Nishija, da preko Interneta uspostavi vezu između Južne Afrike, Amerike i Japana, koristeći se najnovijom tehnologijom, koja je još uvijek u razvoju, no koja omogućuje prenošenje zvuka i slike preko Interneta u realnom vremenu. "Sada je ljudima koji žele razgovarati preko telefona omogućena i vizualizacija, ali ta je mogućnost ograničena na samo dvije osobe, dok komunikacija putem Interneta ne bi ograničavala broj sudionika", kaže Nishi. "Stvar je upravo u mogućnosti sudjelovanja; svatko tko ima osobno računalo, može se pridružiti." Ova bi tehnologija lako mogla utjecati na to da vizualna komunikacija telefonom i međunarodni telefonski pozivi, koji su sada najnoviji hit svih vodećih telefonskih kompanija, postanu zastarjeli, što kod ovih, naravno, izaziva veliku zabrinutost. No, sudeći po (ne)uspjehu hirošimskog eksperimenta, još neće doći do masovne prodaje dionica telefonskih kompanija. Kako sada stvari stoje, Internet može u najboljem slučaju prenositi jednu sliku svakih pet do deset sekundi, što eksperiment više čini praćenjem niza fotografija nego televizijskim prijenosom. Čak i kada su se Mandela i Carter uspjeli pridružiti sudionicima razgovora u Hirošimi, njihova je slika uglavnom bila barem djelomice izbrisana ili iskrivljena. Zvuk je, doduše, bio nešto bolji, iako ih je još uvijek obojicu bilo prilično teško razumjeti. Napredna kompjutorska tehnologija koja je nužna za ostvarivanje prijenosa slike i zvuka u realnom vremenu još uvijek je na raspolaganju samo nekolicini specijaliziranih sveučilišnih laboratorija i tvrtki - što objašnjava tako mali odaziv publike. Nekolicini ljudi koja ga je pratila, eksperiment je ponudio mnoge vizije budućnosti - ali i neke zabrinjavajuće spoznaje. Prisjećajući se koliko je problema 1989.godine izazivalo dobavljanje snimki Beijinga nakon sloma na trgu Tienanmen, Koppel predviđa da će se pojaviti disidenti koji će svoje poruke svijetu slati putem jednostavnije video tehnologije. "Vlada bi u tom slučaju trebala zatvoriti sve prekomorske telefonske linije, kako bi spriječila nekoga tko sjedi kod kuće uz malu kameru da komunicira s ljudima udaljenim 10.000 kilometara." No, on također izražava zabrinutost da bi golema količina informacija, koje bi na taj način postale dostupne svima, mogla zaprijetiti paralizom predstavničke demokracije. Predsjednik tvrtke koja je radila na ostvarenju ovog svjetskog dijaloga posredstvom Interneta, Japanac Nishi, smatra da bi predsjednici država i predsjednici vlada mogli jednoga dana sudjelovati u interaktivnim video razgovorima s milijunima ljudi koji bi sjedili kod kuće pred svojim kompjutorskim ekranima. Nova tehnologija, međutim, neće nikada neće moći zamijeniti razgovore "licem u lice" svjetskih čelnika, kao što se to nije dogodilo ni nakon što je izumljen telefon, dodaje on. "Internet će stvoriti novu vrstu nerazumijevanja, odnosno, slabijeg međusobnog razumijevanja, vezanog uz ozračje u kojem se razgovori vode. Jedini način da se izbjegnu nesporazumi u komunikaciji je izravan osobni kontakt." (Hina) gt br 121332 MET dec 95