NEW YORK, 17. studenoga (Hina/AP) - Joseph Paul Jernigan dok je bio živ nije baš puno vrijedio. Veći je dio svog života proveo drogirajući se, opijajući, pljačkajući i ubijajući. Sud države Texas osudio ga je na smrtnu kaznu a 1993.
godine, u njegovoj 39. godini, ona je i izvršena ubrizgavanjem injekcije smrtonosnog otrova.
NEW YORK, 17. studenoga (Hina/AP) - Joseph Paul Jernigan dok je bio
živ nije baš puno vrijedio. Veći je dio svog života proveo drogirajući
se, opijajući, pljačkajući i ubijajući. Sud države Texas osudio ga je
na smrtnu kaznu a 1993. godine, u njegovoj 39. godini, ona je i
izvršena ubrizgavanjem injekcije smrtonosnog otrova. #L#
Rodbina njegove posljednje žrtve jednoglasno je, u noći izvršenja
kazne, izjavila da se nada kako je "sada napokon sve gotovo".
Ali, nije bilo tako. Završetak Jerniganova ovozemaljskog života za
njegovo je tijelo značio početak neobične odiseje.
Njegovo je tijelo zamrznuto. Potom je narezano na 1.871 'odrezak',
debljine jednog milimetra. Svaka je ploška fotografirana, fotografija
je digitalizirana i u tom obliku postala sadržajem na Internetu.
Ukratko, Jernigan je postao ključni dio projekta "Vidljivi čovjek",
koji se financira iz državnog proračuna a treba poslužiti kao medicinsko
pomagalo nevjerojatne vrijednosti.
"Kako ćete proučavati naranču? Tako da je narežete. Na isti način
možemo proučavati ljudska bića", kaže Victor Spitzer, anatom
sveučilišta u Koloradu koji je sa suradnicima izrezao i fotografirao
Jerniganovo tijelo.
Sveden na sedam gigabajta informacija, što je 20 puta više no što se
može spremiti u memoriju prosječnog osobnog računala, Jernigan izgleda
kao da je živ.
Projekt vrijedan 1,4 milijuna dolara pokrenuo je dr. Michael Ackerman,
inženjer biomedicine u Nacionalnoj medicinskoj knjižnici. On kaže da
je na zamisao došao 1987. godine kad mu je jedan anatom sveučilišta u
Washingtonu na računalu pokazao rotirajuću sliku lubanje.
Svakim škljocajem 'miša' otkrivali su se novi slojevi tkiva. Ackerman
pamti da mu je taj anatom rekao da bi se anatomija trebala podučavati
upravo uz pomoć takvih programa.
Sljedećih mjeseci Ackerman se susretao sa sličnim projektima; u
Minnesoti je upoznao fiziologa koji je proučavao bubrege, u
Washingtonu je upoznao liječnika koji je digitalizirao ljudski
abdomen.
"Shvatio sam da je potreban program u kojem bi bilo sadržano
čitavo ljudsko tijelo, od glave do pete, umjesto gomile nepovezanih
programa", kaže Ackerman.
Početni je problem, 1988. godine bila tehnologija. U pomoć je
priskočio jedan holivudski stručnjak za specijalne efekte. Filmska se
industrija već tada služila posebnim uređajima za snimanje koji su se
mogli upotrijebiti u tom projektu.
Od početka projekta do pronalaženja pogodnog tijela prošlo je gotovo
dvije i pol godine. Većina ljudi nakon smrti nisu baš školski primjer
ljudskog tijela u punoj životnoj snazi.
Jernigan je pogubljen u Huntsvillu 5. kolovoza,1993. godine, 15 minuta
nakon ponoći. Svoje je tijelo za života darovao u znanstvene svrhe.
Nepunih sedam sati nakon pogubljenja leš je dospio u Spitzerov
laboratorij gdje je pomno ispitan.
Znanstvenici su ustanovili da nije baš savršen iako je Jernigan u
zatvoru neprekidno vježbao i dizao utege. Naime, Jerniganu je u
djetinjstvu operirano slijepo crijevo a rodio se bez jednog testisa.
Zaključivši da te manjkavosti ipak neće kod studenata stvoriti krivu
predodžbu o ljudskoj anatomiji, znanstvenici su tijelo zaledili i
postupno rezali uz istodobno snimanje. Proces je trajao punih 9
mjeseci. Kad je bio završen Nacionalna medicinska knjižnica je
fotografije učinila dostupnima preko Interneta i Jernigan je postao
prvi kompjutorizirani čovjek koji se može na ovakav način koristiti
u medicinske ili kakve druge istraživačke svrhe.
Kompjutorski program omogućuje pojedinačno promatranje svake ploške i
njihovo međusobno slaganje, i to u tri dimenzije.
Već je više od 300 ljudi iz cijeloga svijeta, uključujući umjetnike,
studente i liječnike dobilo besplatne dozvole za proučavanje programa.
Dr. Spitzer predviđa da će se "Vidljivi čovjek" u budućnosti
koristiti još i više jer će se razviti programi koji će omogućiti
liječnicima da Jernigana koriste kao simulator za operacije kao što
piloti koriste simulatore leta.
Spitzer ne isključuje mogućnost da bi proizvođači video igara mogli
stvoriti zastrašujuće stvarne i krvave ili pornografske igre. "To je
odvratno, ali će se vjerojatno ubrzo dogoditi", kaže.
On se, međutim već bavi sljedećim, nezaobilaznim korakom ovoga
projekta - "Vidljivom ženom" nakon čega bi uslijedilo i "Vidljivo
dijete".
(Hina) gt fp
171221 MET nov 95