SERVIS POSEBNIH NASLOVA LIBANON-RAT

Naslov: Libanon želi zaboraviti Podnaslov:Obljetnica početka krvavog građanskog rata prošla je neobilježeno u zemlji koja sada svim silama nastoji više milijardi dolara vrijednim radovima obnoviti svoj izgubljeni ugled financijskog i turističkog središta. Stanovnici Bejruta ističu da su sada, umjesto pravog, suočeni s ekonomskim ratom za preživljavanje, strahujući od moguće ponovne ratne erupcije stalno tinjajućih sukoba. Piše: Zeina SOUFAN, Reuter BEJRUT - Dvadeseta obljetnica početka građanskog rata u Libanonu u četvrtak je prošla nezapaženo zahvaljujući zamahu rekonstrukcijskih radova, vrijednih više milijardi dolara, koji se odvijaju diljem zemlje. Neki od ljudi mišljenja da bi se na to moralo zaboraviti, drugi su pak mišljenja da zaborava ne smije biti. Vlada je obljetnicu jednostavno ignorirala. "Obilježavanje obljetnice ne bi bilo primjereno, nema potrebe da se podsjećamo na tragediju", kaže Robert Touma (30), kršćanin koji radi u butiku muške odjeće u zapadnom Bejrutu, gdje žive uglavnom Muslimani. "Mislim da bi ovaj dan morali pamtiti i našu djecu tako odgajati da se to nikada više ne ponovi", mišljenja je muslimanski bankovni činovnik, Salam al Majzoub (56). Trinaesti travnja 1975. godine opće je prihvaćen kao datum početka petnaestogodišnjeg rata koji je zemlju poznatu kao 'Švicarska Bliskog istoka', središte zabave i visokih financija, bacio na koljena. Toga su dana kršćanski strijelci iz zasjede napali palestinski autobus i ubili 22 ljudi. Do kraja dana poginulo je 30 osoba, a kršćani su se potom suočili s ljevičarskom, muslimanskom i palestinskom frontom koja je prijetila da će ih pregaziti. Niti jedan spomenik na mjestu zasjede ne podsjeća na poginule u kršćanskom predgrađu Ain er-Rummaninef. Gotovo 100.000 ljudi poginulo je u ratu u koji je uvučena i Sirija, Izrael te međunarodne snage SAD-a, Francuske, Italije i Britanije koje su zemlju napustile nakon što su fundamentalisti, šiitske muslimanske samoubojice, kamionima-bombama usmrtile na stotine vojnika. Kada je rat okončan, 13. listopada 1990. godine, 500.000 Libanonaca ostalo je bez svojih domova, pola milijuna ljudi i više od 40 milijardi dolara napustilo je zemlju, Libanon je ostao u ruševinama, dok veći dio zemlje i dalje okupiraju sirijske i izraelske trupe. Međunaslov: "Stanje ni rata ni mira" Od tada se radi na rekonstrukciji Libanona i oslobađanju od neugodne reputacije mjesta koje je sinonim za kidnapiranje i nerede. Rekonstrukcija i povratak normalnom životu ubrzali su se otkako je pedesetogodišnji Rafik al-Hariri, multimilijaderski građevinski magnat, preuzeo dužnost premijera 1992. godine, pokrećući akciju na izgradnji moderne infrastrukture i želeći od Libanona ponovno napraviti financijsko i turističko središte. No intervjuirani građani Bejruta izrazili su zabrinutost glede smjera kojim je rekonstrukcija krenula kao i ogorčenje zbog teških ekonomskih prilika u kojim žive skoro pet godina nakon okončanja rata. "Sve što imamo danas je rekonstrukcija prometnica i zgrada. No samo oko 10 posto Libanonaca doista živi normalno; to su oni koje možete vidjeti u restoranima pred kojima su parkirani skupi automobili", ističe Touma. "Što će onih 90 posto dobiti od izgradnje koja je na djelu?", pita se on. "Pristojno živjeti danas mogu samo direktori tvrtki. Iako se više ne puca, mi ostali i dalje smo suočeni sa ekonomskim ratom u nastojanju da preživimo", priča Ibrahim al Lahham (24), čuvar parkinga. Bejrućani također strahuju da sektaški sukob koji godinama tinja i koji je na površinu izbio 1840., 1860., 1958. i 1975. godine nije istinski okončan. "Mi živimo u stanju ni rata, ni mira. Naše probleme još nismo iskorijenili", mišljenja je profesor biologije Mohamed Taha (26). "Rata možda slijedećih deset do petnaest godina neće biti, no on je Libanonu predodređen", ističe Touma. (Hina) gm br 141026 MET apr 95