VJESNIK: "MILIČEVIĆEVA ISTINA O PROPALOM ZAJMU IZ 1971."

ZAGREB, 8. siječnja (Hina) - "Politika i financije", nadnaslov je članka Ive Jakovljevića, u današnjem Vjesniku, koji piše o problemu izgradnje autoceste Zagreb-Split, prijedlogu što ga je na stranicama lista dao prije nekoliko dana, ujedno postavivši i pitanje - "zna li se danas puna istina o razlozima propasti prvog javnog zajma za tu istu prometnicu, onog iz već povijesne 1971. godine". Odgovor na to pitanje u splitskom je tjedniku 'Dan' pokušao dati inženjer Jakša Miličić, splitski gradonačelnik iz 1971. #L# Istaknuvši kako je Miličić, "jedan od najupućenijih sudionika tog investicijskog projekta", Jakovljević u nastavku, prepričavajući i citirajući Miličićevo izlaganje, opisuje tadašnja događanja. "S izvođačima radova prvi su ugovori sklopljeni u srpnju 1971. godine, ali se još početkom te godine znalo da novca nema dovoljno. Sabor je donio odluke, ali nije odredio iznose sredstava. I tako je na proljeće nastala ideja o raspisu javnog zajma, u dogovoru između Skupštine općine Split i Investiciono-komercijalne babke Split. Zajam je određen u visini od 25 milijardi dinara, što je tada, ističe Miličić, bio ozbiljan novac. Ja bih podsjetio da je u to doba jedan dolar vrijedio 15 dinara, pa se i sam zajam može preračunati na protuvrijednost od oko 1,6 milijardi dolara. Radovi su trebali početi na dionici Strmica-Kaldrma i to 27. srpnja 1971. Javni zajam je naišao na veliki odjek, tako da je do kraja srpnja upisano 12 milijardi dinra, što je bilo gotovo polovica ukupnog zajma, odnosno protuvrijednost od blizu 800 milijuna dolara!", piše Jakovljević prenoseći potom Miličićevo objašnjenje gdje je nastao problem. "IKB je, kao nositelj zajma, upravo u to vrijeme bio u specifičnoj situaciji. Praktično na granici loma. Novac koji je uplaćivan za zajam odmah je s računa banke išao na podmirenje njezinih obveza prema drugima. Upravo tada (nekoliko dana prije svečanog otvaranja radova), nazvala me gospođa Savka Dabčević-Kučar i rekla: 'Radi kako hoćeš, ali novca u banci nema. radove ćeš otvoriti i za tri dana zatvoriti'. Na žalost, za nekoliko je mjeseci došlo Karađorđevo. Novi rukovoditelji u Hrvatskoj donijeli su zaključke da se do daljnjega ne dopušta izgradnja autoceste Zagreb-Split, ni tunel Učka, jer Republika nema sredstava. Kako se IKB u međuvremenu oporavio, sva sredstva zajma banka je po nalogu Republike dala kao kredit Republičkom fondu za ceste koji je tim novcem financirao gradnju prometnice Vrlika-Knin-Strmica u dužini od 40 kilometara. Republički je fond poslije banci vratio kredit, a banka svima koji su uplatili zajam, osim onima koji su sredstva dali nepovratno. Ovo je formalna istina, zaključuje Miličević, no najvažnije je pitanje zašto je IKB bio u poslovno labilnom stanju baš ljeta 1971. godine?" Odgovarajući u nastavku na to pitanje, Jakovljević piše kako je u to vrijeme IKB bio 'ambiciozan' s izuzetnim direktorom Nikolom Šimetinom. "Nesreća je bila što je Šimetin bio kandidiran za ministra vanjske trgovine bivše savezne vlade, a imao je i snažnu opoziciju i mnogo drugih aspiranata na tu ministarsku fotelju. Zato ga je trebalo, pretpostavljam, dodaje Miličević, eliminirati kao kandidata. Nije bilo dovoljno elemenata da ga se ruši kao osobu, pa su se okomili na IKB, jer je ta ambiciozna bankarska kuća nekom tada 'stala na žulj' i tako je IKB bio doveden do granice loma baš u doba kad je trebalo graditi autocestu Zagreb-Split. Dakle, slaže se i Miličević, očito je bilo mnogo faktora kojima je i tada bilo kristalno jasno što za jedinstvo i cjelivotost Hrvatske znači autocesta Split-Zagreb. Nije li u svemu tome razlog više da se baš danas još jednom ispita mogućnost što skorije gradnje te ključne hrvatske prometnice, pa - zašto ne - i pomoću novoga javnog zajma?", pita na kraju članka "Miličevićeva istina o propalom zajmu iz 1971." Ivo Jakovljević. (Hina) dp sp 080832 MET jan 96