ICTY: SASLUŠAN ABDULAH AHMIĆ

DEN HAAG, 14. studenoga (Hina) - Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu u postupku protiv optuženog generala Tihomira Blaškića u petak je završeno saslušanje svjedoka optužbe Abdulaha Ahmića.#L# Abdulah Ahmić (34) preživio je napad na selo Ahmiće u općini Vitez 16. travnja 1993. godine. U svom iskazu govorio je o stanju u Ahmićima potkraj 1992. i početkom 1993. godine. Ispričao je da su Muslimani u Ahmićima imali oko 120 ljudi u Teritorijalnoj obrani, koji su sudjelovali u seoskim stražama. Njih oko trećina imala je oružje. Svjedok tvrdi da TO u Ahmićima nije imala značaj organizirane vojske, nisu imali dovoljno oružja, a odore je imao samo mali broj ljudi. Oni su organizirali noćne seoske straže, čija je zadaća bila da štite imovinu i spriječe eventualne diverzije. Nakon što su dobili informacije da se Hrvati mobiliziraju i nakon sukoba između Hrvata i Muslimana u Novom Travniku zbog vojne tvornice u tom gradu, Muslimani su u Ahmićima 19. listopada 1992. godine postavili barikadu na cesti Vitez-Busovača po naredbi štaba Teritorijalne obrane u Vitezu, rekao je Ahmić. Nakon toga stigla je poruka iz Busovače od Darija Kordića da uklone barikadu, jer će u suprotnom biti uklonjena silom. Sutradan su pripadnici HVO napali i uklonili barikadu. U tom napadu zapaljeno je nekoliko kuća u blizini barikade, a najveći dio muslimanskog stanovništva se iselio u nešto udaljenije selo Vrhovine. U sljedećih mjesec dana Muslimani su se postupno vraćali u selo i popravljali oštećene kuće. Govoreći o napadu na Ahmiće 16. travnja 1993. godine, kada je u Ahmićima ubijeno stotinjak Muslimana i zapaljene sve muslimanske kuće, svjedok je rekao da su napad s istočne strane izvele postrojbe HVO-a iz Busovače, sa zapada iz Viteza, a s juga postrojbe za posebne namjene. Ahmić kaže da je vidio pripadnike postrojbi "Džokera" u maskirnim odorama i "Vitezova" u crnim odorama. Svjedok, koji je u napadu izgubio cijelu obitelj - oca, majku, dva brata i tri sestre, bio je teško ranjen. Ujutro 16. travnja u njegovu kuću, koja je bila opkoljena, ušli su vojnici i izveli njegova oca, brata i njega. Otac i brat ubijeni su pištoljem iz neposredne blizine. Na isti način trebao je biti ubijen i on, ali ga je metak pogodio ispod sljepočnice, prošao kroz meko nepce i izišao na drugi obraz. Svjedok je nakon pucnja pao i pretvarao se da je mrtav. Nakon što su vojnici otišli on je pobjegao ispod sela i sakrio se ispod jednog mostića odakle je vidio nekoliko skupina vojnika HVO-a u različitim odorama da idu prema Ahmićima. Među tim vojnicima svjedok tvrdi da je vidio nekoliko oznaka Hrvatske vojske. Abdulah Ahmić se vratio u selo kada je prestala pucnjava. Tamo su ga opazili hrvatski susjedi i odveli u jednu kuću u kojoj je zatekao stotinjak žena, djece i muškaraca. Svi su odvedeni u školu u Dubravicu, gdje su bili do početka svibnja, kada su razmjenjeni. Svjedok je odmah nakon dolaska u Dubravicu odvezen u bolnicu u Travnik. Svjedok je, odgovarajući na pitanja tužitelja, rekao da je riječ o organiziranom napadu na nebranjeno selo, da su vojnici imali naredbu da ubiju sve muškarce i zapale sve muslimanske kuće. Ahmić je u unakrsnom ispitivanju koje je vodio Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo potvrdio da je u Ahmićima postojala Armija BiH, ali da je bila slabo opremljena i naoružana. Potvrdio je da je 11. travnja, pet dana prije napada, iz štaba Armije BiH u Vitezu stigla naredba da se vojnici u Ahmićima stave u prvi stupanj borbene pripravnosti, ali je odgovorio da nije točno da su Muslimani dan uoči napada dobili streljivo i bombe. Tužitelji će poslije podne ispitivati novog svjedoka, Muslimanku iz Viteza čiji identitet nije otkriven. (Hina) sv maš 141534 MET nov 97