DEN HAAG, 10. studenoga (Hina) - Zamjenik zapovjednika britanskog bataljuna UNPROFOR-a u srednjoj Bosni u vrijeme hrvatsko- muslimanskih sukoba, potpukovnik Brian Watters, svjedočio je u ponedjeljak kao svjedok optužbe u postupku
protiv generala Tihomira Blaškića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije.
DEN HAAG, 10. studenoga (Hina) - Zamjenik zapovjednika britanskog
bataljuna UNPROFOR-a u srednjoj Bosni u vrijeme hrvatsko-
muslimanskih sukoba, potpukovnik Brian Watters, svjedočio je u
ponedjeljak kao svjedok optužbe u postupku protiv generala
Tihomira Blaškića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na
prostoru bivše Jugoslavije.#L#
Potpukovnik Watters je došao u Bosnu u prvoj polovici veljače 1993.
godine, prije izbijanja hrvatsko-muslimanskih sukoba u Lašvanskoj
dolini. Bio je zamjenik pukovnika Boba Stewarta, zapovjednika 1.
bataljuna Chesirske pukovnije.
Svjedok je rekao da je u veljači 1993. godine u Lašvanskoj dolini
vladalo prilično konfuzno stanje u vojnom smislu. Muslimani su bili
"traumatizirani" zbog gubitka velikog teritorija od bosanskih Srba
i nastojali su se konsolidirati i obraniti preostali dio zemlje te
očuvati savezništvo s Hrvatima, rekao je svjedok. Slične ciljeve su
imali i Hrvati, koji su bili u boljoj poziciji, jer su mogli
dobivati znatnu pomoć iz Hrvatske, dodao je Watters.
Nakon objavljivanja Vance-Owenova plana, prema kojem je područje
Lašvanske doline ušlo u 10. kanton s hrvatskom većinom, Hrvati su
pomislili da trebaju slijediti srpski primjer i potpuno ovladati
tim kantonom, budući da je taj plan nagradio srpska osvajanja,
rekao je Watters. Strateški cilj Hrvata bilo je osvajanje tog
područja i etničko čišćenje muslimanske manjine te osiguranje
cesta od Prozora do srednje Bosne, rekao je svjedok.
Svjedok je rekao da je početkom travnja 1993. godine došlo do velike
napetosti između Hrvata i Muslimana nakon posjeta Mate Bobana
Travniku, kada je rečeno da u tom gradu nema dovoljno hrvatskih
zastava. Ubrzo su postavljene nove zastave, koje su muslimanski
mladići skidali i tada je nekoliko njih ubijeno. Nakon toga u Zenici
je bio otet zapovjednik HVO-a Živko Totić, a četiri njegova
tjelesna čuvara su ubijena. Hrvati su tražili oslobađanje Totića u
roku 48 sati, prijeteći da će se u suprotnom svi Hrvati iseliti iz
Zenice, rekao je Watters.
U rano jutro 16. travnja 1993. Watters je dobio izvješće o
granatiranju Viteza. Britanska patrola koja je poslana tamo
izvijestila je da Hrvati topništvom napadaju muslimanski dio
Viteza. Svjedok je rekao da prije toga topništvo nije korišteno. O
uporabi topništva odlučeno je vjerojatno na strateškoj razini
zapovjedništva, što znači da je za topničko djelovanje odgovoran
zapovjednik Operativne zone u srednjoj Bosni Tihomir Blaškić,
rekao je svjedok. Watters je toga dana došao u Vitez i tražio
sastanak zaraćenih strana. Sastanku su odazvao zapovjednik TO-a u
Vitezu Šefkija Đidić, dok zapovjednik brigade HVO-a u Vitezu Mario
Čerkez nije došao, nego je poslao dvojicu svojih izaslanika, rekao
je svjedok dodajući da Blaškić tada nije bio dostupan. U gradu
Vitezu svjedok tvrdi da je vidio da je muslimanski dio bio teško
oštećen, dok je hrvatski dio bio netaknut.
Watters kaže da toga dana nisu znali da je napad na Vitez dio šire
vojne operacije te da su kasnije doznali da je do borbi došlo diljem
Lašvanske doline, zatim u Kiseljaku, Gornjem Vakufu i sjeverno od
Prozora. Hrvati su u dva do tri dana uspjeli ostvariti svoj cilj i
etnički očistiti to područje od Muslimana, rekao je svjedok,
tvrdeći da napadi nisu bili usmjereni na vojne ciljeve nego protiv
civila. Prema svjedoku, to je bila "strateški mudra odluka", jer su
Muslimani tada bili zauzeti borbama sa Srbima u istočnoj Bosni.
Ubrzo nakon toga, 18. travnja 3. korpus Armije BiH je pokrenuo
protunapad i uspio vratiti izgubljeni teritorij i poništiti
hrvatske pobjede. Armija BiH je tada na sedam strateških mjesta
presjekla Lašvansku dolinu i tako izolirala postrojbe HVO-a, rekao
je svjedok.
Hrvati su na muslimansku ofenzivu odgovorili 18. travnja topničkim
napadom na Zenicu, što nije bio vojni cilj i predstavlja kršenje
Ženevskih konvencija i ratnog prava i običaja, dodao je.
Na pitanje tužitelja Gregory Kehoea je li optuženi Blaškić imao
stvarni nadzor nad postrojbama HVO-a, Watters je odgovorio da je
Blaškić imao autoritet zapovjednika, imao je pratnju i tjelesne
čuvare i potpisivao primirja.
Svjedok Watters nastavit će svoj iskaz poslije podne.
(Hina) sv br
101520 MET nov 97