ŠIMONOVIĆEVA IZJAVA O ODLUCI ICTY-A

NEW YORK, 29. listopada (Hina)- Predstavnik Republike Hrvatske pri UN, veleposlanik dr. Ivan Šimonović izrazio je u srijedu zadovoljstvo odlukom Prizivnog vijeća ICTY-a da Međunarodni kazneni sud u Den Haagu nema pravo izdavati Subpoene duces tecum suverenim državama i njihovim dužnosnicima.#L# "Drugostupanjska presuda je prekretnica u odlučivanju o subpoeni. U pravnom smislu ona znači da Haški tribunal ne može izricati subpoenu, dakle ne može prijetiti kaznom suverenoj državi ni visokim državnim dužnosnicima kada djeluju u ime i za račun države. Subpoene, dakle prijetnje kaznom izrečene Hrvatskoj i ministru Šušku u slučaju Blaškić, nisu bile pravno osnovane i ukidaju se", stoji u izjavi dr. Šimonovića objavljenoj u New Yorku. "Ova je presuda vrlo važna za oblikovanje međunarodnog prava, ali su za Hrvatsku još bitnije njezine političke implikacije. Tužiteljstvo je smatralo da se od Republike Hrvatske i ministra Šuška pod prijetnjom kazne može tražiti predaja nekih dokumenata u svezi sa slučajem Blaškić. Na zahtjev tužiteljstva sutkinja Mcdonald izdala je odgovarajuću subpoenu. Republika Hrvatska nije osporavala svoju obvezu suradnje s Međunarodnim sudom, ali je inzistirala da Tribunal ne može izricati subpoenu, odnosno prijetiti kaznom suverenoj državi niti državnom dužnosniku kada djeluje u ime i za račun države. Prvostupanjski sud pod predsjedanjem sutkinje McDonald proveo je raspravu o načelnoj dopuštenosti subpoene u odgovarajućim situacijama te potvrdio ovlasti Suda na njezino izricanje. Povodom žalbe Republike Hrvatske drugostupanjski sud pod predsjedanjem presjednika Suda Antonia Cassesea prihvatio je naše argumente te presudio u korist Hrvatske", navodi dr. Šimonović. "Pozicija tužiteljstva, osim što nije bilo pravno utemeljena, Hrvatskoj je bila i krajnje politički neprihvatljiva. Tužiteljstvo se zalagalo da se u slučaju Hrvatske i ministra Šuška započne s novom pravnom praksom, neutemeljenom niti na međunarodnom pravu, niti na Statutu Suda. Time se Hrvatskoj pokušalo uskratiti uobičajeni položaj koji suverene države zauzimaju u međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima. Kako se računalo da niz država ne podržava stvaranje nove pravne prakse koja bi vrijedila ubuduće i za sve države, išlo se čak tako daleko da se Hrvatsku kvalificira kao "državu krivca", a Daytonski sporazum tumači kao ograničenje njezine suverenosti. Povoljnom presudom Hrvatska je, dakle, na simboličkoj razini obranila svoju suverenost. Treba odati priznanje Žalbenom vijeću što je smoglo snage utvrditi pogrešku Tužiteljstva i Prvostupanjskog vijeća te držeći se čvrsto slova i duha Statuta i međunarodnog prava uvažilo hrvatske argumente i presudilo u njezinu korist" ocijenio je dr. Šimonović. "U ovoj pravnoj bitci s političkim implikacijam Hrvatskoj su davane male šanse. Uspjehom svoje žalbe Hrvatska nije na međunarodnoj pozornici izazvala samo simpatije, ali nesumnjivo je stekla nepodjeljeno poštovanje i ugled. Braneći svoje stavove Hrvatska je istovremeno branila i opće načelo da u međunarodnim odnosima ista pravna pravila vrijede za sve - velike i male - načelo suverene jednakosti država. Punu korist od ovog međunarodnog uspjeha Hrvatska će ostvariti ako ga dovede u kontekst daljnje suradnje, a ne izbjegavanja suradnje s Tribunalom u Haagu. Inzistiranje da se na Hrvatsku primjenjuju ista pravila i kriteriji kao na druge države stvar je nacionalnog ponosa. Ali kažnjavanje svih ratnih zločina ostaje pravna, politička i moralna obveza Republike Hrvatske. Presudom Suda Hrvatska se izborila da se u međunarodnim odnosima s drugim državama pojavljuje kao jednaka s jednakim. Kažnjavanjem zločina od strane hrvatskih sudova i suradnjom s Međunarodnim sudom, Hrvatska bira biti jednaka s onim državama koje na ponašanje svojih građana primjenjuju visoke civilizacijske standarde", kaže na kraju svoje izjave dr.Ivan Šimonović . (Hina) pp sb 291521 MET oct 97