5 SRBIJA N BORBA 6-10

Ž4=SRBIJA Ž1=NAŠA BORBA Ž2A=4./5. X. 1997. Ž3=Čekajući srpskog Brandta Miša Brkić, među ostalim, piše: "Sve čega su se međunarodni promatrači i analitičari plašili, na ovim izborima je potvrđeno: srpski političari i stranke samo su se privremeno odrekli (zbog konstelacije snaga u svijetu), ali nisu trajno odustali od svojih nacionalističkih i militantnih ciljeva. Srbija nije definitivno rekla 'zbogom' ratu kao metodi pribavljanja teritorija, a političari pokušavaju samo marketinški vješto prikriti prevladavajuće nacionalno raspoloženje Srba. Obećanje o graničnom dodirivanju 'Velike Srbije' i 'Velike Njemačke', koliko god izaziva jezu i neugodna podsjećanja u Europi, ovdje u Srbiji uglavnom ima prešutnu suglasnost tihe većine i ne doživljava se kao prijetnja europskom miru i stabilnosti. (...) Iz velikog nacionalnog i ratnog poraza Srbi nisu izišli s poukom da klanje i bombardiranje drugih nije profitabilno za image i uključivanje nacije u svjetske procese i institucije. Naprotiv, Srbi su svoju frustraciju matematički izrazili odlučujući se za one koji su obećavali 'veliku državu', a to obećanje nisu ispunili. Nacionalni cilj, dakle, nije ostvaren u ovoj 'turi' zbog 'nepovoljnog okruženja', pa je zato odgođen i projektiran za budućnost. Otuda nije čudno što će svijet zadugo zazirati od Srbije kao remetilačkog faktora na Balkanu i pored verbalnih zaklinjanja pojedinih srpskih političara u njezinu kooperativnost i naklonjenost integracijama. Srbi su jednostavno prespavali ili zabavljeni ratom nisu primijetili da se svijet zbog mira u kući okrenuo filozofiji suradnje, globalizacije i miroljubive koegzistencije. (...) Povijesna šansa srpskoga naroda u civilizacijskom smislu jest da osudi zločin i da se odrekne zločina kao metode politike i dostavi Haagu one koji su okrvavili ruke u ime srpstva. Nijedan srpski političar nije iskoristio priliku da svojim pristašama kaže istinu. Haag je nezaobilazna stanica za Dayton i demokratsku transformaciju države. A rujan je, sa stajališta budućnosti države, bio idealna prilika za pojavu 'srpskog Willya Brandta' koji bi kleknuo pred Vukovarom, Sarajevom ili Srebrenicom (makar to učinio na nekom od beogradskih trgova), priznao zločine i tražio oprost za njih. Ta gesta vrijedila bi više od svih ekonomskih i ustavnih reforma i usaglašavanja raznih propisa sa svjetskim standardima. (...)" 060501 MET oct 97