HERALD, 15.X., GLOBALIZACIJA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=15. X. 1997. Ž3=Pridružite se pjesmi u slavu globalizacije "Vrijeme je da se prošire dobre vijesti o globalizaciji koju u nekim krugovima nepravedno ocrnjuju, prikazujući ju uništavačicom poslova i životnog standarda zapadne Europe. Zbog svog moćnog utjecaja i važnosti od koje zastaje dah, globalizacija je relativno novi fenomen koji još uvijek nije do kraja shvaćen", piše član pariške Međunarodne gospodarske komore i predsjednik Koc Holdinga u Istanbulu Rahmi Koc. "Globalno tržište činjenica je od koje ne možemo pobjeći. Vladama bi trebalo savjetovati da napuste jalove pokušaje da vrate prošlost. Vlade bi se trebale usredotočiti na to, da pomognu narodu koji ih je izabrao da prihvati današnju globalnu stvarnost. Neuspjeh da se taj izazov prihvati ozbiljno će ugroziti napredak. U vrlo kratkom vremenu, milijarda potrošača u Aziji, Južnoj Americi i istočnoj Europi po prvi je put dobila pristup globalnom tržištu. Kina, Indija i Indonezija zajedno već imaju 100 milijuna ljudi čiji su prihodi jednaki prosječnom prihodu u Španjolskoj. S gospodarskim rastom od 6%, kojih 700 milijuna stanovnika tih zemalja taj će nivo dostići do 2010. Ti su trendovi potpuno pozitivni za životni standard te stoga i za svjetsku političku stabilnost. Veća jednakost mogućnosti omogućava većem broju ljudi da sebi i svojoj djeci osiguraju pristojne živote. UN-ov program razvoja procjenjuje da je u posljednjih 10 godina više od 500 milijuna žitelja zemalja u razvoju dostiglo prihode iznad granice siromaštva. U slijedećih 30 godina, oni očekuju da će daljnjih 1,5 milijardi ljudi postići to isto. Europske vlade i poduzeća trebali bi se usredotočiti na nova tržišta, budući da mogućnosti daleko nadilaze svaku prijetnju domaćim poslovima(u vidu uvoza jeftine inozemne robe). Ta je prijetnja uvelike pretjerana. To dobro ilustrira Organizacija za europski razvoj i suradnju. Njezin uvoz tvorničke robe (iz izabrane skupine glavnih gospodarstava u razvoju) kroz 27 je godina narastao na jedva 1,6% totalnog gospodarskog prihoda 1994. Izvoz u te zemlje narastao je otprilike do iste brojke, tako da je razmjena u tvorničkoj robi kroz to razdoblje ostala u ravnoteži. Gospodarstva o kojima se radi su Argentina, Brazil, Čile, Kina, Hong Kong, Indija, Indonezija, Južna Koreja, Malezija, Singapur, Tajvan i Tajland. Delokalizacija, ili izvoz poslova kroz prijenos porizvodnje u zemlje u kojima su prihodi maleni, drugi je bauk globalizacije, o čijoj se prijetnji za europski standard više piše, nego što za to ima razloga. Europsko je vijeće procijenilo da više od 80% inozemnih ulaganja Europske unije otpada na druge europske industrije te samo 10% na nove industrije Azije i Južne Amerike. A samo 4% francuskih inozemnih ulaganja odlazi u zemlje s niskim prihodima. Napredak tehnologije predstavlja izazov sličan izazovu globalizacije u nametanju bolnog procesa (ekonomistima poznatog pod nazivom strukturalna prilagodba) industrijskim gospodarstvima. Nove tehnologije, posebice u prikupljanju, pohrani i procesiranju informacija, znače veću potrebe za kvalificiranim djelatnicima, pa se kao posljedica toga razlike u prihodima povećavaju. Najučinkovitiji odgovor na taj nesumnjivo društveni problem jest povećati obrazovne standarde i osigurati više obuke na poslu, kako bi kvaliteta radne snage odgovarala povećanim zahtjevima industrije. Od neizmjerne je važnosti suradnja vlada, ljudi zaduženih za obrazovanje i poslovnih ljudi. Sve veća međuovisnost svjetskog gospodarstva vodi većoj konkurenciji. Poduzeća će stoga postati okretnija, poduzetnija i osjetljivija na potražnju potrošača. Sad imamo globalnu podjelu rada, u kojoj se ljudi mogu usredotočiti na robe i usluge koje najučinkovitije proizvode. Korist je u povećanoj produktivnosti, a za potrošača - u većem izboru, većoj kvaliteti i nižim cijenama. Za razliku od Amerike, gdje gospodarstvo buja na globalizaciji, u Francuskoj, Njemačkoj i drugim europskim zemljama gospodarske i društvene krutosti održavaju stopu nezaposlenosti neprihvatljivo visokom. Neke europske vlade pokušavaju stvoriti nova radna mjesta i zaštititi životni standard umjetno propisanim minimalnim plaćama, kraćim radnim tjednom i ranim odlaskom u mirovinu - što je recept za manju konkurentnost, manje poslova i stagnaciju. Budući da je globalno gospodarstvo ovdje da ostane, šteta da tako mnogo političara izbjegava ohrabrivati svoje glasače da prigrle te nove mogućnosti. Odgovorno političko vodstvo zahtijeva upravo to." 160133 MET oct 97