3 VJESNIK STROEHM 28-10

Ž1=VJESNIK Ž2=28. X. 1997. Ž3=Žrtve i sudski procesi "Što je ratni zločin i tko je ratni zločinac? Na prvi pogled takva pitanja - na primjer u vezi s ratom u Bosni - zvuče vrlo jednostavno, dapače i banalno. Gledamo li malo dublje, nailazimo na niz pojedinosti koje cijelu stvar kompliciraju. Objašnjavajući razlike između agresora i žrtve, površno možemo reći da je žrtva nedužna (što proizlazi već iz definicije te riječi) - te da je agresor svakako zločinac. Ali, što se događa ako žrtva u obrani koristi nedopustiva, možda i 'zločinačka' sredstva?", pita Carl Gustav Stroehm u uvodu osvrta. U nastavku predstavlja nekoliko primjera koji pokazuju "različita shvaćanja o pravednosti". Jedan od njih je s početka šezdesetih u Njemačkoj. "Tada je policija u Muenchenu uhitila jugoslavenskoga građanina (inače visokog dužnosnika SFRJ), jer se njegovo ime nalazilo na tjeralici zbog teških zločina protiv njemačkih zarobljenika i tzv. 'volksdeutschera'. Izbio je veliki skandal: jugoslavenska strana prosvjedovala je zbog uhićenja antifašističkog junaka i optužila 'reakcionarne' i, dapače, 'fašističke' te 'revanšističke' elemente u Saveznoj Republici za namjerno insceniranje slučaja. Njemačko sudstvo odgovorilo je kako postoje ozbiljna svjedočenja da je uhićeni počinio više ubojstava i teških zločina protiv čovječnosti. Ali, pritvor je trajao samo nekoliko sati. Na intervenciju savezne vlade, čovjek je bio osuđen - zbog političke 'oportunosti'. Bonn nije želio još više pogoršati ionako 'zategnute' odnose s Jugoslavijom (bili su prekinuti diplomatski odnosi s Beogradom) - jer 'otvaranje' te Pandorine kutije značilo bi povratak na sve bolne teme iz 1945. godine - što nije bilo u njemačkom državnom interesu. Njemačka je tada žrtvovala njemačke žrtve i oslobodila čovjeka koji ni u drugim uvjetima (npr. po današnjim pravilima) svakako završio na popisu kandidata za Haaški tribunal", navodi Stroehm, a potom predstavlja i "primjer s 'druge strane': Nakon 1945. i bezuvjetne kapitulacije Njemačke, Amerikanci, koji imaju 'opsesiju' za rješenje političkih problema putem sudskih procesa, počinju suđenje velikom broju njemačkih generala, časnika, diplomata... Ali, kad je izbio hladni rat, nestaje američki interes za ratne zločine. Amerikanci su shvatili da obrana Zapadne Europe protiv mogućeg prodora Crvene Armije nije moguća bez sudjelovanja Nijemaca. Isti Amerikanci, koji su još za vrijeme kapitulacije 'Reicha' najavili 'iskorjenjenje i totalno likvidiranje pruskog militarizma' - traže od 'pruskih militarista' da odmah organiziraju efikasnu, modernu njemačku vojsku. Bundeswehr je tada bio stvoren uglavnom angažiranjem tzv. 'Hitlerovih generala' - među njima je bio i general Hausinger, koji je do kraja rata imao visok položaj u operativnom odsjeku 'Fuererovog stožera'. Drugi primjer bio je general Gehlen, koji je vodio njemačku vojnu obavještajnu službu i raspolagao ključnim informacijama o Sovjetskom Savezu, gdje je njegova 'organizacija Gehlen' imala tajne agente. Amerikanci su njega i njegove suradnike preko noći 'preobukli': Gehlen se iz 'Hitlerova generala' pretvorio u najbližeg suradnika američkoga vojnog (i političkog) vrha. Nije bilo govora o sudskom postupku protiv njega. Osim toga, u razdoblju od samo nekoliko mjeseci i već osuđeni njemački generali pušteni su iz zatvora!" 280256 MET oct 97