THE ECONOMIST, 25. X., SOROS

Ž4=VELIKA BRITANIJA Ž1=THE ECONOMIST Ž2=25. X. 1997. Ž3=Poklanjanje novaca "Za jednog glasovitog burzovnog mešetara, Šoroš ima čudne prijatelje. On doduše nije zjenica oka malezijskog premijera Mahathira Mohamada, koji kaže da je g. Soroš namjerno zatrovao južnoazijsko i istočnoazijsko gospodarsko čudo. No u svijetu bivšeg komunizma, Soroša smatraju utjelovljenjem Marshallovog plana. U Sjedinjenim Državama, on je ljubimac napaćenih doseljenika, kaznenih reformera i uživatelja droge. Liberalni profesori hitaju u njegovu vikendicu u Westchester Countyju kako bi raspravljali o socijalnoj politici. Clintonovi ga prijatelji zovu 'nacionalnim bogatstvom'. A za časopis Time, on je jednostavno 'sveti George'. Ono što je od financijskog spekulatora stvorilo sveca njegov je običaj darivanja novca. G. Šoroš je najambiciozniji američki filantrop još od Andrewa Carnegiea. On dvije trećine svog vremena i polovicu svog prihoda troši na dobra djela. Carnegie je za svog života darovao više od 4,5 milijardi dolara. Sa 67 godina, g. Šoroš je već darovao 1,5 milijardi dolara. On godišnje odvaja stotine milijuna dolara. Njegovo bogatstvo iznosi 5 milijardi dolara, no moglo bi narasti. 19. listopada izjavio je da će u sljedećih pet godina odvojiti do 500 milijuna dolara za Rusiju, i to za zdravstvo, obrazovanje i pomać pri pretvaranju vojnika u građane. Pretvaranje komunista u kapitaliste stara je Šoroševa tema, što je prirodno budući da je on porijeklom Mađara, koji je preživio nacizam i komunizam prije nego što je 1947. pobjegao u Englesku. Njegova filantropija u Americi, u koju je emigrirao 1956., novija je. U posljednje je tri godine udio njegovih darova Americi značajno porastao, velikim djelom zbog toga što se on želi suprotstaviti onom što smatra kukavičlukom političara. Njegove glavne strasti su smanjivanje velikog broja američkih zatvorenika, pomaganje useljenika i legaliziranje narkotika. Bogati Amerikanci imaju dugu povijest filantropije." Novinar spominje Henryja Forda, Paula Gettyja i Johna Rockfellera. Napominje da razlozi za darivanje variraju od straha preko mode do fiskalnog planiranja, a između ostalog, doniranje pomaže da se osvoji poštovanje okoline. "Američki donatori vrlo su nemaštoviti. Većina njih svoj novac daje sveučilištima i umjetničkim galerijama. Rijetki među njima dijele Šoroševe interese. Njegove pasije nisu za mramorne memorijale, već za ono što je njegov mentor u londonskoj School of Economics, Karl Popper, nazivao 'otvorenim društvom.' Na mnoge je načine g. Soroš ambiciozniji od filantropa prošlosti, uključujući i Carnegiea. Njegovi su interesi međunarodni (on djeluje u više od 30 zemalja) i širi. On je pokušao obavljati vanjskopolitičke poslove koje vlada smatra svojima. 1996. je potrošio gotovo 200 milijuna dolara promičući demokraciju u istočnoj Europi, a osim toga, potrošio je više od američke vlade pomažući Mađarskoj i Bjelorusiji. On će uskoro i u Rusiji trošiti više od američke vlade, usprkos činjenici da neki od njegovih zaposlenika u Rusiji pohranjuju te novce na svoje švicarske bankovne račune te ih troše na brze aute. Filantropija je krasna stvar. Kad se primjeni na javnu politiku, umjesto na uobičajene dobre svrhe, ona također postaje interesantna, jer dopušta bogatima da provode ispitivanja iz kojih vlade mogu nešto naučiti, a također im daje privlilegiju da se suproststave politici koju ne odobravaju. Većina Soroševih donacija spada u prvu kategoriju, dok nedavni dar g. Turnera UN-u spada u drugu. Nepoznato je kakva će vrst filantropa postati Bill Gates. Šorošev je imutak sitan prema Gatesovom bogatstvu od 40 milijardi dolara. Gates će sigurno biti interesantan donator. Obrazlažući zašto dosad nije po tom pitanju učinio mnogo, on je rekao da je 'efikasno darivanje gotovo jednako teško kao i zarađivanje.' Možda je to zaista tako." 280255 MET oct 97