SLOVENIJA - DELO - 22. X.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=22. X. 1997. Ž3=Cimos kao kamen kušnje "Kad bi se Slovenija i Hrvatska uskoro uspjele dogovoriti kako će riješiti Cimos, bio bi to značajan korak u međusobnim odnosima. Pokazao bi da se o nekim zajedničkim problemima može i muški razgovarati. Što će se izleći iz zadnjega hrvatskog prijedloga o spašavanju i vlasništvu Cimosa, vidjet će se konačno tek za nekoliko tjedana. Tijek događaja opet izaziva dojam da Hrvatska želi biti ona koja 'vodi ples'. Slovenija se već prije dobrih godinu dana uhvatila s Cimosovim teškoćama. U spašavanje se bez oklijevanja uključila država s razvojnim fondom i resornim ministarstvima. Uskoro je bio zacrtan sanacijski program i ekipa je uspjela oživiti poduzeće koje je tako reći već izdahnulo. Dogodilo se čudo, Cimos dalje posluje, i to s dobitkom (iako malim). Sada se treba dogovoriti samo još o dugovima. U izvođenje sanacijskog programa su dakako već na početku pozvani hrvatski vjerovnici koje sada u odlučujućem udjelu zastupa hrvatska država. Bez njezina pristanka na započeto prisilno poravnanje Cimos više neće biti ono što je bio, unatoč svim lijepim obećanjima i planovima. I dok je naša strana stalno iznova poticala hrvatsku da se nekako uključi u spašavanje najvažnijeg istarskog poduzeća, odzivi susjeda dugo su bili više ili manje mlaki i više nego neuljudni. Dok Hrvatska nije kao grom iz vedra neba ponudila za pomoć svoj recept. I to ne samo za Cimos nego i za Pivovaru Buzet na koju smo u Sloveniji gotovo zaboravili. No nije ga ponudila, kako bi se očekivalo, u dobrim međusobnim odnosima, nego malo drukčije. Najprije su za hrvatsku inačicu sanacijskog i vlasničkog scenarija dvaju slovenskih poduzeća u Buzetu saznali predstavnici lokalnih istarskih vlasti, a oni su novost priopćili mjesnim novinama. Nakon što su o hrvatskom scenariju pisale i slovenske novine, u Zagrebu su odlučili poslati kurira (pomoćnika ministra) - hrvatski službeni prijedlog donio je (samo) do slovensko-hrvatske granice. Sada se o tom prijedlogu u Sloveniji na veliko raspravlja, o njemu se nagađa i traži kompromis. Naime, uskoro je postalo jasno da bi Hrvatima bilo doduše lijepo kad bi smjeli voditi kolo (imati inicijativu), no pitanje je da li je njihov prijedlog diobe Cimosa na dva poduzeća toliko prihvatljiv da se uspješno prihvatimo problema. Prijedlog susjeda malo je pokvario naše planove jer neprekidno nastojimo očuvati cijelo poduzeće. Na nužnost njegove cjelovitosti upozorio je Franc Krašovec, predsjednik uprave Cimosa, uvjeren da bi komadanje na dva dijela uništilo dugogodišnje međusobne odnose zaposlenih u poduzeću i izazvalo gomilu neprilika - na poslovnom, tehnološkom i organizacijskom području. Na posljetku bi se razlike pokazale već u plaćama koje su svih godina bile jednake, čak i u doba velikih razlika između slovenskih i hrvatskih plaća, pokazale bi se razlike u poslovanju... Ne bi se više radilo samo o jednom poduzeću koje - bez obzira u kojoj je državi - nastoji postići isti cilj. Već je dovoljno poteškoća s istim poduzećem u dvije države. Dioba bi donijela cijeli niz dodatnih rizika kojih je svjestan i strategijski partner Citroen. Koliko znamo, on ne pristaje na poslovanje s dva Cimosa koji bi bili odvojeno organizirani po državama. Slovenija ne poriče Hrvatskoj udjel u vlasništvu, no pitanje je u kolikom udjelu bi susjeda sudjelovala u izmirenju duga. Dosadašnji postupci su jasno pokazali kakvo se izmirenje Cimosovih dugova može očekivati. Oni koji žele novac od poduzeća odmah, moraju se pomiriti s velikim otpisom dugova, oni koji su spremni čekati, uspjet će poravnati poprilično veći dio dugova. Ako takav sustav vrijedi za slovenska poduzeća i slovensku državu, zašto ne bi vrijedio i za Hrvatsku? Formula spašavanja može biti nebrojeno, no umjetnost je pronaći onu koja bi zajamčila daljnje poslovanje Cimosa. Dobra je strana hrvatske ponude ponajprije što barem naizgled dopušta spremnost za pregovore. Ako će doista htjeti spasiti zajedničko poduzeće, morat će pronaći zajednički jezik i započeti prisilno poravnanje za cijeli Cimosov sustav. Inače će vjerojatno biti prisiljeni prijeći na pričuvni, crniji scenarij po kojem Cimos može djelovati i bez hrvatskog udjela, ali bi trebalo pripremiti barem još jedan sanacijski program" - piše Boris Šuligoj. 230131 MET oct 97