- SLUČAJ BLAŠKIĆ: SASLUŠAN SVJEDOK ĆAZIM AHMIĆ

DEN HAAG, 1. listopada (Hina) - Tužitelji genarala Tihomira Blaškića u postupku pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) izveli su u srijedu novog svjedoka, Ćazima Ahmića iz sela Ahmići kraj Viteza, koji je preživio napad na svoje selo 16. travnja 1993. godine. #L# U potresnoj priči svjedok je ispričao da je u tom napadu izgubio ženu, sina, majku, sestru, nećaka i još pedesetak rođaka, a iz obitelji mu je preživjela samo kći. Ćazim Ahmić, 55 godina, živio je do 16. travnja 1993. godine u mjestu Žume, jednom od zaselaka Donjih Ahmića. Problemi oko Ahmića počeli su 20. listopada 1992. godine kada je iz jedne hrvatske kuće u selu pucano na džamiju, rekao je svjedok i dodao da je nakon toga pucano i na njegovu kuću. On se zajedno sa svojom obitelji sklonio u šumicu ispod kuće, odakle su navečer otišli u Gornje Ahmiće. Iz Gornjih Ahmića je zatim otišao u selo Vrhovine, jer je tamo bilo sigurnije, i tamo se zadržao pet do šest dana. Iz Vrhovina se vratio u svoju kuću, nakon što je stigao poziv da je tamo sigurno, a svjedok pretpostavlja da je to bio rezultat pregovora. Prije pucnjave 20. listopada, svjedok je rekao da je čuo za muslimansku barikadu u Ahmićima, ali da u tome nije sudjelovao jer je bio civil. Uoči 16. travnja 1993. godine, svjedok je rekao da ni po čemu nije mogao naslutiti da se priprema napad na selo, tek ga je jedna susjeda navečer 15. travnja nazvala i rekla da je srela nekog vojnika iz ophodnje HVO-a, koji joj je rekao da ne izlazi iz kuće. Ujutro oko 5.30 sati u njegovu je kuću kroz prozor pala granata manjeg kalibra. Svjedok kaže da je granata ispaljena iz jedne susjedne hrvatske kuće. Ubrzo nakon toga počeo je opći napad i on je zajedno s obitelji odlučio bježati prema Gornjim Ahmićima. Svjedok je iz kuće izišao posljednji i u bježanju je ubrzo izgubio članove svoje obitelji. Onda je kod kuće Vlatka Kupreškića, našao teško ranjenu suprugu i još nekoliko ubijenih i ranjenih susjeda. Tu je pored ranjene žene, pogođene metkom u potiljak, ostao tri do četiri sata. Za čitavo to vrijeme čula se pucnjava u selu, a u jednom je trenutku čuo nekog kako poziva vojnike da se skupe jer je "posao završen". Svjedok kaže da su njega i skupinu ljudi s njim u jednom trenutku opazili vojnici HVO-a. Jedan od tih vojnika je rekao "što radite tu balije, vi ne smijete hodati po ovoj zemlji", kazao je svjedok i dodao da su im prijetili da će ih zaklati. Taj vojnik mu je rekao da su njegova brata ubili Muslimani. Nakon što su se kratko dogovarali, vojnici su donijeli odluku da nas puste, rekao je svjedok, dodavši da nije prepoznao nikog jer su svi bili maskirani. Ćazim Ahmić je onda pomoću sjekire koju mu je dao susjed Franjo Kupreškić napravio improvizirana nosila i zajedno s kćerkom odnio ranjenu ženu u Gornje Ahmiće. U Gornjim Ahmićima, gdje je stigao oko 13 sati, zatekao je UNPROFOR, koji je odvezao njegovu ženu u bolnicu u Travnik, gdje je kasnije umrla. Svjedok je u Gornjim Ahmićima, po kojima se pucalo iz topničkog naoružanja, ostao do navečer i onda otišao u Vrhovine, kamo su bježali preživjeli. U tom je selu saznao da su i ostali članovi njegove obitelji, osim kćeri, poginuli. Nakon glavnog ispitivanja, svjedoka je vrlo kratko unakrsno ispitivao Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo. Ćazim Ahmić je rekao da ne zna zašto su njegovi susjedi postupili tako, jer je s njima bio u dobrim odnosima. Svjedok kaže da je od susjeda vidio samo jednog da borbeno djeluje toga dana te još petoricu vojnika, koje nije prepoznao. Upitan je li točno da je u njegovoj kući pronađena velika količina oružja i streljiva, svjedok je odgovorio da on nije imao nikakva naoružanja osim lovačke puške. Sin i nećak, koji su bili tu večer u kući, bili su pripadnici Armije BiH, ali tada nisu imali oružje, rekao je svjedok. Optužba će poslije podne izvesti novog svjedoka Sakiba Ahmića. (Hina) sv sb 011458 MET oct 97