THE NY TIMES, 11. X., DIKTATORI

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=11. X. 1997. Ž3=Pošast diktatora "Samo sedam mjeseci nakon svoje velike pobjede, srpska demokratska oporbena koalicija Zajedno uvjerljivo je pobila vlastito ime. Na čelu koalicije bili su Vuk Drašković i Zoran Đinđić. Koalicija je prošle zime pomogla organizirati tri mjeseca uličnih demonstracija protiv srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića. No sad Đinđić i Drašković uništavaju tu oporbu. G. Drašković je nedavno pomogao u smjenjivanju g. Đinđića s položaja gradonačelnika Beograda. Tako su se grad i jedina neovisna televizijska postaja opet našli u rukama g. Miloševića. Čini se da je jedan od okrutnijih zakona politike taj, da se aktivisti kad konačno izazovu diktatora, često pokažu bezvrijednim oportunistima. Iznimaka ima, uključujući i mnoge nove vođe južne Afrike te čileansku koaliciju koja je porazila generala Augusta Pinocheta. No primjer poput koalicije Zajedno uobičajen je. Politički uvjeti koji održavaju diktaturu također truju i oporbu. Poslije ovogodišnjeg sastanka na kojem je g. Milošević očito obećao g. Draškoviću političku funkciju po izboru, g. Drašković je odlučio ući u predsjedničku utrku i parlamentarne izbore. G. Đinđić, bijesan jer se nije posavjetovao s njim te nespreman dati legitimitet izborima u kojima oporba ne može pobijediti, odlučio je pokrenuti bojkot izbora. G. Drašković je svojim suradnicima rekao da se dogovorio s Miloševićem, jer se bojao da Đinđić to ne učini prije njega. Ta je priča savršen primjer diktatorske taktike: podijeli, pa vladaj. Južnoafrički režim aparthejda stvorio je među članovima konzervativnog crnog ogranka odrede smrti, koji su poticali nasilje među crncima kako bi opravdali dugotrajnu vladavinu bijelaca. U Keniji su britanski vladari imenovali čelnike plemena, koji su obavljali posao kolonijalista, no na mjesnom nivou. Današnji kenijski predsjednik Daniel Arap Moi održava isti sistem, naoružavajući plemensku gerilu te ih međusobno huškajući. Iako je g. Moi omražen, oporba ne može odlučiti bi li ove godine održala predsjedničke izbore. Diktatori mogu kooptirati ljude, jer obično upravljaju društvima gdje vlada nadzire unosne poslove, ugovore, devize, izdavanje kredita i dozvola. Oporbeni vođe često su cinici, jer njihovi zagovornici to traže. Mnogi građani slijedit će političara ne stoga jer im se sviđaju njihovi planovi za državu, već stoga jer on može donijeti novac i poslove njihovoj etničkoj, područnoj ili plemenskoj skupini. Diktaturama, osim toga, nedostaju mehanizmi uklanjanja brutalnih i pohlepnih ljudi iz politike. Nema slobodnog tiska koji bi takve mogao razotkriti, sudova da im sude ili građanskog društva da protiv takvih ljudi pokrene javno mnijenje. Ljudi koji odrastu u društvu koje nagrađuje jedino oportunizam, možda neće imati mnogo poštovanja za demokratsko ponašanje. Oni možda čak neće ni znati što je to. Vođe dođu i odu, no običaj diktature teško je odbaciti." 130248 MET oct 97