HONG KONG, 24. rujna (Hina) - Nekoliko tjedana duga kampanja protiv filipinskog predsjednika Fidela Ramosa dosegnula je vrhunac prošle nedjelje, kada je više od pola milijuna stanovnika Manile, okupljenih u parku Luneta, poslalo jasnu
opomenu predsjedniku Ramosu kako mora održati obećanje i odstupiti s dužnosti u lipnju sljedeće godine, nakon isteka šestogodišnjeg mandata.
HONG KONG, 24. rujna (Hina) - Nekoliko tjedana duga kampanja protiv
filipinskog predsjednika Fidela Ramosa dosegnula je vrhunac prošle
nedjelje, kada je više od pola milijuna stanovnika Manile, okupljenih
u parku Luneta, poslalo jasnu opomenu predsjedniku Ramosu kako mora
održati obećanje i odstupiti s dužnosti u lipnju sljedeće godine,
nakon isteka šestogodišnjeg mandata. #L#
Nedjeljni protesti, održani ne samo u Manili nego i u drugim
filipinskim gradovima, po mnogo čemu su podsjećali na "silu naroda",
spontane općenarodne proteste koji su 1986. okončali 20-ogodišnju
diktaturu Ferdinanda Marcosa. Organizatori, sudionici i promatrači
nazvali su nedjeljne proteste trijumfom demokracije, a takvu su ocjenu
isticali i brojni komentari, tvrdeći da su Filipinci pokazali kako
vjeruju da samo demokracija - a ne jedan čovjek, ma kakve bile njegove
zasluge - može biti dovoljno jamstvo stabilnosti i prosperiteta. Pa
ipak, to ponovno buđenje "sile naroda" u mnogo čemu je razotkrio
brojne paradokse sadašnjeg političkog trenutka Filipina.
Unatoč nešto poljuljanom ugledu, kada bi se na Filipinima održali
izbori na kojima bi se mogao kandidirati i sadašnji predsjednik Ramos,
on bi bio skoro siguran pobjednik. Čak i njegovi protivnici priznaju
da je Ramos najbolji predsjednik kojeg su Filipinci imali od stjecanja
neovisnosti. Pod njegovim vodstvom u zemlju se vratila neophodna
stabilnost, a gospodarstvo je počelo ostvarivati stabilan 7-postotni
rast. Okončana je desetljećima duga oružana pobuna muslimanskih
separatista na južnom otoku Mindanao. No, unatoč nesumnjivoj i
zasluženoj popularnosti, sadašnji filipinski ustav isključuje
mogućnost Ramosova reizbora. Donešen nakon Marcosova svrgavanja, ustav
je predsjedničku dužnost ograničavao na samo jedan mandat.
Proteste su predvodili legenarna "Cory" Corazon Aquino, prva
demokratski izabrana predsjednica postmarcosovske ere i prvi čovjek
utjecajne Katoličke crkve, manilski kardinal Jaime Sin. Ironijom
povijesti na govornici je nedostajao samo jedan čelnik nekadašnje
"sile naroda" - današnji predsjednik Fidel Ramos. On je navodno u
predsjedničkoj palači gledao tv prijenos prosvjeda na kojima su ga
njegovi nekadašnji saveznici optuživali za opasne namjere koje
smjeraju obnovi tiranije.
Ramos je u subotu, dan prije održavanja prosvjeda, s ogorčenjem i
zlovoljom čovjeka uvrijeđenog nezahvalnošću svojih dojučerašnjih
pristaša, izjavio kako se ne namjerava ponovno kandidirati za
predsjednika. On je i ranije više puta ponavljao kako će se izbori
održati u predviđenom roku, u svibnju 1998., kako će biti slobodni i u
skladu s ustavom te da on ne razmišlja o drugom mandatu. Filipince to,
međutim, nije odvratilo od izlaska na ulice. Očigledno nisu
povjerovali Ramosu, koji je u javnost često slao proturječne signale
pa se tako, primjerice, ničim nije ogradio ni od mnogobrojnih
nastojanja svojih pristaša na promjenama ustava koje bi omogućile
njegov reizbor. Štoviše, on se otvoreno zauzimao za ustavne promjene,
tvrdeći kako su one nužne jer "ustav iz 1987. ne odgovara zahtjevima
21. stoljeća", no pokazujući pritom oprez i ne ističući u prvi plan
one koje se tiču izbornog zakona. Paradoks je u tome što se su s tim
suglasni i današnji Ramosovi protivnici, uključujući i bivšu
predsjednicu Aquino i kardinala Sina. Međutim, dok su Ramosove
pristaše željele, uz njegovu prešutnu podršku, promijeniti ustav
(zajedno s izbornim zakonom) prije novih predsjedničkih izbora,
oporba, mediji i utjecajna Katolička crkva željeli to tek nakon izbora.
Oni su u žurbi Ramosovih pristaša vidjeli samo loše prikriveno
nastojanje sadašnjeg predsjednika da pod svaku cijenu zadrži vlast.
Probudio se duh otpora rođen posljednjih godina Markosove diktature -
i okrenuo se protiv sadašnjeg predsjednika.
Da ironija bude veća, mnogi od sudionika nedjeljnih prosvjeda spremni
su na sljedećim izborima glasovati za nekadašnjeg ministra obrane
Renato de Villu samo zato što vjeruju da bi on mogao biti "drugi
Ramos". Nije isključeno da će iz istih razloga iza de Ville stati i
Corazon Aquino i kardinal Sin. Predstavnici biznisa su već jasno
najavili svoju podršku de Villi - ako ga podrži sam Ramos.
Čak i ako ih je imao, nakon nedjeljnih prosvjeda Ramos ne može više
gajiti nikakve nade u promjenu ustava koja bi mu omogućila reizbor.
"Jamstvo stabilnosti i prosperiteta Filipinama ne može biti jedan
čovjek - to podsjeća na prve Marcosove godine - već dosljedno očuvanje
demokratskih principa i procedure. Mi danas branimo našu slobodu od
sjenke diktature koja se ponovno na nju nadvila", tvrdili su mnogi
sudionici protesta. Pa ipak, taj "trijumf demokracije" je ujedno
označio početak razdoblja neizvjesnosti koji može biti kritičan za
Filipine isto onoliko koliko bi to bio i nastavak žestoke rasprave o
Ramosovu drugom mandatu.
Do sada je osam predsjedničkih kandidata najavilo svoje sudjelovanje
u izbornoj trci. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina uživa
zanemarivu podršku glasača. Jedina iznimka je sadašnji potpredsjednik
Joseph Erapo Estrada, bivši glumac, Roobin Hood jeftinih filipinskih
filmova. Njegove jednostavne populističke parole nalaze odjeka u
narodu, ali po ocjeni mnogih iz političkih, crkvenih i poslovnih
krugova Estrada se već i u funkciji potpredsjednika pokazao posve
nekompetentnim.
(Hina) bla br
241607 MET sep 97