26. IX. EL PAIS, HERMANN TERTSCH - UVODNIK O SRBIJI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 26. IX. 1997. Populistička satrapija "Kad bi bila istinita, a nije, bezbožna poslovica prema kojoj svaki narod ima upravo onakvu vladu kakvu zaslužuje, građani onoga što se i dalje naziva Jugoslavijom imali bi zaista malo razloga za ponos. Na nedjeljnim izborima opet je pobijedila Socijalistička stranka Slobodana Miloševića. Opet je pobijedio poglavica koji je Srbiju izolirao od svijeta i koji je svoj narod odsjekao od napretka i sveopće obnove Srednje i Istočne Europe, čovjek koji je zaslužan za svršetak višestoljetne nazočnosti Srba u nekim balkanskim krajevima i koji je Srbima donio velike patnje i bacio ih u najveću bijedu. Neki Srbi slabijeg pamćenja sada Titovu diktaturu prikazuju blaženom vladavinom prosvijećenog filantropa. A to su oni, i ovdje i tamo, koji lažu kako bi opravdali vlastitu zamrljanu biografiju zbog straha i izvrću i prošlost i sadašnjost. Poput Miloševićevih slugu. I ovdje i tamo. Čovjeku stvarno dosadi to što ih mora podsjećati da je Titova glavna karakteristika, osim njegove nedvojbene nadarenosti za politiku, hrabrosti i zapovjedničke odlučnosti, bila i sklonost likvidiranju disidenata, bili oni demokrati ili staljinisti, i njegova neobuzdana sklonost satrapiji. Nakon pokopa komunizma kao vladajuće ideologije, Milošević se utekao nacionalizmu kao zamjenskoj ideologiji i krenuo putem stvaranja srpske nadmoći nad susjednim narodima. Mogao je govoriti i nešto drugo, jer on ionako ne vjeruje ni u komunizam, ni u narod, niti u bilo što osim u sebe i u vlast. On je taj koji je dokrajčio tu jadnicu na samrti, a zvala se Jugoslavija. Početak je davao veliku nadu u ostvarivanje njegovih ciljeva. Sve je ostalo bilo katastrofalno. A patili su, naravno, drugi. Bošnjaci, Hrvati, a na kraju uglavnom Srbi. Koliko su samo bili sigurni njegovi pristaše na Kosovu i u krajini, u Sarajevu i u Slavoniji, da će stvoriti veliku državu koju im je obećao taj bankar i aparatčik pretvoren u Velikog Vođu! I opet je pobjednik, ali ne mora ponavljati svoje uobičajene igrice s izbornim kutijama, zastrašivanjem izbornih povjerenstava ili spaljivanjem biračkih listića. Izbori u Srbiji potvrdili su samo da si u nedemokratskim uvjetima vlast može priuštiti održavanje izbora zato što se manipuliranje i držanje glavne riječi događaju prije samih izbora i prebrojavanja glasova. Nu, unatoč svemu, nije uvijek sve onako kako se zamisli. Čak i uz oporbu koja je toliko nagrižena personalizmom, taštinom, političkim idiotizmom i povijesnom kratkovidnošću kakvu ima Milošević i u kojoj ima i tipova koji su adolescentski nezreli, patološki egoisti i praznoglavci poput Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. Zajedno su upropastili iluzije, čuvstva i nade stotina tisuća Srba koji su mjesecima na ulicama molili samo ovo: da budu Srbi, Europljani i građani. Pobijedio je najgori, kako je i red u negativnom izboru. Milošević je dobio relativnu većinu, ali je pravi pobjednik izbora Vojislav Šešelj, nacist kojega je sam Milošević podigao kako bi mu obavio prljavi dio posla kao vođa jedne bande ubojica u Bosni. Tako da sada imamo ratnog zločinca Miloševića sa 110 zastupničkih mjesta u parlamentu, nacista Šešelja s više od 80 mjesta, nerazumnog narcisa Draškovića s mnogo manje mjesta i slabašnog oportunista Đinđića bez ijednog mjesta zato što je, u svojoj taštini, vjerovao da će potaknuti dovoljno ljudi da se suzdrže od glasovanja kako bi mogao poništiti izbore. Tragična sudbina za europske Srbe koji ne žele emigrirati kao što su to učinile stotine i tisuće njihovih najboljih i najbolje obrazovanih sunarodnjaka. A tragična je i sudbina naroda u susjedstvu ovog naroda koji kažnjava sam sebe, ali i ostale. Jer, nitko nije siguran u području dohvata ili utjecaja Miloševićeve izborne satrapije", piše Hermann Tertsch. 290356 MET sep 97