RFI - 12. LISTOPADA, LOVRIĆ KORDIĆEVOM IZRUČENJU

Ž1=FRAMCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Ž2=12. X. 1997. Dossier emisije u kojem Jelena Lovrić govori o suđenju Dariju Kordiću pred međunarodnim sudom u Haagu. "Kada je deset bosanskih Hrvata koji su se predali međunarodnom sudu za ratne zločine u ponedjeljak stiglo u Haag, najtraženijeg među njima Darija Kordića nizozemski su policajci odmah izdvojili, navukli mu pancirnu košulju i posebnim ga kolima prebacili u zatvor. Iz Splita haaški su optuženici ispraćeni gotovo svečano. Doduše, Dario Kordić, kojeg je kao najvažnijeg među njima zapalo da se obrati javnosti, u jednom se trenutku zgrcnuo, ali njegovu izjavu da u Haag idu čiste savjesti pred Bogom i hrvatskim narodom prenijeli su svi ovdašnji mediji. Potom su se oglasili i najviši čelnici bosanskih Hrvata i Hrvatske, samo što se nije svirala i državna himna. Hrvatske novine bliske vlasti gest navodne dobrovoljne predaje haaškom sudu proglašavaju potvrdom moralne zrelosti optuženika i forsiraju uvjerenje da će se oni uskoro vratiti, kako se to kaže, uzdignuta čela. Za taj dio medija i veliki dio hrvatske javnosti oni nisu zločinci. Tvrdi se da su se samo branili, objavljuju se njihove slike s dječicom, obiteljska atosfera sretna lica koja, reklo bi se, mrava ne bi zgazila. A za neke od tih ljudi optužnica navodi i ubojstva djece. Zašto Hrvatska odbija da se suoči sa zločinima svojih ljudi? Pogotovo zašto to odbija kad službenom Zagrebu mora biti jasno da se neki od njih iz Haaga godinama, a poneki možda i nikada neće vratiti. 'Našim ljudima', doslovce ih je nazvao hrvatski premijer. To je sugerirala i inscenacija na splitskom arodromu. Uostalom, oko toga čiji su oni ljudi, ni dosad nije bilo nikakve dileme. Za najvažnijeg od haaških optuženika Darija Kordića prvi put se obiljnije čulo za vrijeme rata između Hrvata i Bošnjaka. Javljao se tada iz srednje Bosne, svoje je vojnike pozdravljao ustaškim pozdravom, prednjačio je u antimuslimanskoj retorici. Potom je u glavnom stožeru HVO-a postao pomoćnik zapovjednika, de facto komesar. Kada je u vrijeme donošenja washingtonskog sporazuma, kojim je prekinut hrvatsko-bošnjački rat, Tuđman pod pritiskom Amerike morao smjeniti Matu Bobana izbor je pao na Kordića. U ljeto '94. postavljen je za predsjednika HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Općenito je to shvaćeno kao izraz kontinuiteta. Drugi čovjek, ali ista politika. Krešimir Zubak u to se vrijeme javno protivio tom izboru, tvrdeći da je riječ o opstrukciji Washingtona. U proljeće '95. godine 'The New York Times' najavljuje da bi Kordić mogao biti prvi Hrvat s pozivnicom za Haag. Optužnica je podignuta krajem te godine. Kordić i ostali iz njegove grupe drže se odgovornim za masakre Bošnjaka u srednjoj Bosni. Optužnica navodi granatiranje mnogih nebranjenih gradova, ubijanje i ranjavanje civila i zajključuje da su zločini počinjeni na tako širokoj osnovi i tako sistematski da je muslimansko stanovništvo u Lašvanskoj dolini praktičko istrebljeno. Kordić se miče s mjesta prvog čovjeka bosansko-hercegovačkog HDZ-a, ali umjesto u Haag seli u Zagreb gdje mu je hrvatsko Mininstarstvo obrane, baš kao i drugom haaškom optuženiku generalu Tihomiru Blaškiću, dodjelilo stan. Nakon što u neki ovdašnji mediji objavili njegove tajno u Zagrebu snimljene fotografije, pritisak se međunarodne zajednice za njegovim izručenjem vrtoglavo povećao. Hrvatske su vlasti sve do prije tjedan dana tvrdile dam im je nedostupan. Kordić je u ratu bio pobornik sukoba s Bošnjacima, u miru zastupnik razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka. Suradnju i trgovinu sa Srbima za vrijeme rata tuamčio je kao ratnu razmjenu s neprijateljem. Sipe Mesić u svom svjedočenju za potrebe haaškog suda prisjeća se da je jednom prilikom za ručkom kod Tuđmana zatekao živu raspravu o humanom preseljenju u kojoj je Kordić bio najglasniji. Iako ga međunarodna zajdnica smatra hrvatskim pandanom Karadžiću, takva je ocjena nategnuta. Ni po zločinu, ni po svojoj važnosti Kordić Karadžiću nije ni do koljenima. To ne znači da su zločini za koje ga se tereti mali, ali za razliku od Kardžića koji je sudjelovao u kreiranju srpskog rata protiv Bosne, a uspio je u tome izgraditi neku svoju autonomnu snagu, Kordić nije autor politike koju je provodio. Bio je samo izvršilac. Da su strukture vlasti BIH-a Hrvata bile i ostale pod potpunom kontrolom Zagreba, potvrdio je i Vladimir Šoljić, sada predsjednik federacije, koji će nakon podizanja haaških opštužnica protiv Kordića i drugova reći da su oni samo izvršavali zapovjedi i da je dokumentacija o tome sačuvana. Tko zna gdje su sada dokumenti koje je Šoljić tada nudio na uvid? Činjenica je da su haaški opuženici Tuđmanovi ljudi možda razlog što se službena Hrvatska još uvijek odbija suočiti s njihovim zločinom. Svjesna međusobne duboke povezanosti odbijajući vidjeti zločin, ona odbija priznati promašenost vlastite politike u Bosni i Hercergovini. Ne samo da hrvatski Predsjednik i dalje tvrdi kako je vodio ispravnu politiku, nego sada osokoljen američkim pohvalama za kooperativnost ponovno dokazuje da međunarodna zajednica dolazi zapravo na njegove pozicije. Zasad je situacija takva da pijuni idu na sud, a kreatore politike svijet odjednom iz sve snage tapše po ramenu. Clintonovi izaslanici sada plješću Tuđmanu, izjavljuju da se raduju budućoj suradnji, međunarodne institucije odmrzavaju mu kredite. Iako su oni koje je izručio u Haag proizvod njegove politike hrvatski Predsjednik vjerojatno smatra da je žrtvom laufera sapasio kralja. Ali čak i ako u tom smislu im neke garancije, kad igra krene nikad se ne zna kako će ispasti. Kad se u Haagu priča o Bosni počne rasplitati, nitko od njenih aktera više ne može biti sasavim siguran da na haaškoj pozivnici neće ugledati i vlastito ime." Ž5=(RFI) 130247 MET oct 97