5 VJESNIK MADUNIĆ 2-10 HOĆE LI HAAŠKI SUD HAPSITI NOVINARE

VJESNIK 2. X. 1997. Čičak priželjkuje da Haaški sud progoni hrvatske novinare zbog metafora "'Zbog vrijeđanja svjedoka Stipe Mesića Haaški sud razmotrit će pokretanje istrage protiv nekolicine hrvatskih novinara: Nenada Ivankovića, Dunje Ujević, Marka Barišića i Branka Tuđena, koji bi se mogli naći u zatvoru kažnjeni s 10.000 USD globe'", vijest je koju je obvjavio tjednik 'Nacional', a analizira je Branko Madunić. Novinar prenosi i to da će, "na temelju dokumentacije Hrvatskog helsinškog odbora", glavna tužiteljica Louise Arbour još ovog tjedna pokrenuti istragu. Istaknuvši kako je, prema navodima 'Nacionala', "izvor ove 'ekskluzivne informacije' Čičkov HHO" i kako informacija "nije ni potvrđena ni demantirana, ali 'onaj tko Čička poznaje, može izvući zaključak da su haaške kuloarske priče posve točne'", Madunić nastavlja: "Koji delikt potpredsjednici hrvatske Vlade i četvero novinara pripisuje Čičkov HHO? Naime, prema Čičkovom pismu premijeru Mateši, koje je predložak za navodnu optužnicu i istragu Haaškog suda Ljerka Mintas-Hodak 'kao osoba zadužena za suradnju sa Sudom za ratne zločine' učinila je verbalni delikt riječima koje izražavaju njezino mišljenje o izjavama gospodina Mesića: 'Mislim da je to sramotno i štetno za Hrvatsku... Čini se da je to u funkciji dobro smišljenog scenarija za rušenje i diskreditiranje vlasti u Hrvatskoj, čak i po cijenu da to našteti ukupnim hrvatskim interesima'. Tim je vrijednosnim sudom dr. Mintas-Hodak, prema Čičku, prekršila Pravilo 77. o postupku pred Međunarodnim sudom. Novinari Nenad Ivanković, Branko Tuđen, Marko Barišić, Dunja Ujević, pa i svi 'ostali novinari državotvornih medija', prema Čičkovoj optužnici 'raznoraznim političkim metaforama i alegorijama proglasili su Mesića izdajnikom nacionalnih interesa. No, čak i u Haagu znaju da je to signal za veliki lov na čovjeka'", objašnjava Madunić i komentira: "Dakle, uz klasični verbalni delikt, ti novinari počinili su delikt upotrebe metafora i alegorija. U surovoj politici i političkom novinarstvu različite su retorike i one se nekom manje ili više mogu sviđati, no doista je nevjerojatno da se na optuženičku klupu stavljaju metafore. Da ne govorimo što bi ostalo od slobode novinarstva kad bi se inkriminirala upotreba metafora. (...) Osim 'metafora i alegorija', u tekstovima optuženih novinara nema ni jednog dokaza i povoda za istragu glavne tužiteljice Arbour. No, ima dokaza koji govore da se novinare i političare što iznose drukčije mišljenje od Čička i njegovih istomišljenika o istupu gospodina Mesića, optužnicom Haaškom sudu i medijskom hajkom želi zastrašiti i oduzeti temeljno ljudsko i novinarsko pravo na iznošenje svoga stajališta". Napominjući dalje kako se o svemu nije oglasilo Hrvatsko novinarsko društvo, koje je u nekim drugim slučajevima promptno reagiralo, "kad je bila u pitanju bila obrana slobode javne riječi 'nezavisnih' novinara, što govori o dvostrukim mjerilima", Madunić na kraju piše: "Postavlja se pitanje koja je pozadina i cilj napada na četvero hrvatskih novinara i potpredsjednicu hrvatske Vlade? Prema izvorima bliskim HHO-u, jedan od razloga je stara Čičkova metoda da, uoči nekih važnijih događaja, podiže medijsku prašinu. Na kraju valja napomenuti da je neotuđivo pravo gospodina Čička da drugčije misli o svemu, pa i o iskazima gospodina Mesića, od onih koje optužuje. No, nitko nema pravo skandaloznim kriminaliziranjem metafore i alegorije u medijima gušiti slobodu izražavanja novinara kojima je crimen što iznose drukčije mišljenje. Dakako, nitko ozbiljan ne računa na mogućnost da bi glavna tužiteljica Haaškog suda pokrenula ikakvu istragu zbog metafora u hrvatskim novinama". 020310 MET oct 97