NJEMAČKA FAZ SUSTAV SOCIJALNOGA OSIGURANJA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 10. IX. 1997. Singapurska skrb za stare nadmašuje britanski sustav Britanci zapravo i nisu tako mislili. Kad su godine 1955. u koloniji Singapur uveli sustav prisilne štednje za skrb o starima, njima je prije svega bilo stalo zaštiti vlastito gopspodarstvo u budućnosti od financijskih opterećenja iz kolonija. Tada nisu ni slutili da u Singapuru otvaraju jedan od najnaprednijih sustava socijalnoga osiguranja u svijetu. Tek danas, 40 godina kasnije jasno je da je singapurski sustav bolji od britanskoga i da kontinentalnoj Europi može ponuditi vrijedne poticaje za reformu mirovina. Čak i kad Kinezi prema svojoj tradiciji zgrću imovinu za svoju djecu i djecu njihove djece, tamošnji sustav socijalnoga osiguranja se ne temelji na sporazumu naraštaja. Naprotiv svaka zaposlena osoba štedi vlastiti temeljni kapital iz kojeg on u starosti financira svoju vlastitu mirovinu. Sveobuhvatnim državnim sustavom upravlja Central Provident Fund Board (CPF) koji se u zadnjih 40 godina od jednostavnoga modela štednje za skrb o starima razvio u širokoorganizirani sustav socijalnoga osiguranja. Ovaj koncept zahtjeva mnogo od svojih članova. Svaki zaposleni mora prisilno uplaćivati i štedjeti 20% svoje brutto plaće na tri osobna računa koje vodi CPF. Poslodavac uz to plaća porezne doprinose u visini od 20 % brutto plaće. Ukupno se uštedi suma od 50 % netto plaća. Ako se u to uračunaju dobrovoljni štedni programi, Singapur ima sa skoro 50% najveću kvotu štednje na svijetu. Ako zaposlenik mijenja svoje radno mjesto, računi ostaju kod CPF-a nepromijenjeni i sljedeći poslodavac daje prinose. Nasuprot europskom radnom osiguranju ovdje se štedni program vodi kontinuirano. U štedni sustav uplaćuje 2,75 milijuna od 3 milijuna stanovnika Singapura i više od sto tisuća poslodavaca. Na računima CPF-a nalazi se sada više od 75 milijarda singapurskih dolara (preračunato oko 90 milijarda maraka), vlasništvo pučanstva za njihovu starosnu i zdravstvenu skrb. Nasuprot europskoj skrbi za stare, štedni računi pučanstva služe kao polog i izvor financiranja još za vrijeme radnoga vijeka. Ušteđena sredstva se dijele prema zapadnom ključu: 75% prinosa zaposlenika i poslodavaca idu na jedan 'normalni' glavni štedni račun, 15% na 'Medisave' - račun s kojega se plaćaju računi liječnika i bolnice, a 10% ide na posebni račun za nužni slučaj u starosti. Čim se prikupi minimalna gotovina na 'normalnom' štednom računu, vlasnici računa mogu neuporabljen kapital koristiti za financiranje hipoteka, obrazovanje svoje djece, kupovinu određenih osiguranja te za uloge na tržištu kapitala i dionica u Singapuru. Skoro svi stanovnici najprije kupuju neku imovinu. Neboderska naselja koja prekrivaju velike površine i okružuju središte Singapura jedva se mogu sagledati. Već godinama grad gradi jeftine socijalne stanove koji se prodaju pučanstvu. Pučanstvo financira kupovinu pomoću svojih CPF-ušteda. Tako su 9 od 10 stanovnika vlasnici svojih domova: to je najveći udio vlasnika stanova na svijetu. To je jedini način na koji naše pučanstvo može sudjelovati u brzom gospodarskom rastu zemlje, naglašava Ronald Chong iz CPF-a. Osiguranje u starosti se naravno ne može usporediti s njemačkom razinom mirovina. U dobi od 55 godina mogu stanovnici Singapura dignuti svoj ušteđeni kapital s računa i slobodno ga uporabiti. Samo 45 tisuća singapurskih dolara mora ostati kao temeljni polog za temeljnu mirovinu. Time se u pravilu može financirati minimalna mirovina u iznosu od 300 singapurskih dolara mjesečno, a koja se isplaćuje od 60 godine života, kažu u CPF-u. Liječničko osiguranje slijedi sličan koncept. Zaposleni i poslodavci najprije štede temeljni iznos od 17 tisuća singapurskih dolara. Odatle se plaćaju liječnički i bolesnički računi. U dobi od 55 godina može se račun isprazniti na 11 tisuća singapurskih dolara koji se moraju uštedjeti za plaćanje liječničkih i bolničkih računa u starosti. Oko 85% pučanstva povećava ovo bolesničko osiguranje dodatnim osiguranjem. Ali i ovo osiguranje daje godišnje maksimalno 20 tisuća singapurskih dolara i ukupno 70 tisuća sin. dolara za ozbiljne bolesti i skupi boravak u bolnici. Stoga sustav u Singapuru prisiljava članove da sa svojom glavnicom postupa oprezno i štedljivo. Budući da su sredstva ograničena, svaki član mora sebi zadati prioritete, on ne može zbog svake sitnice trčati liječniku nego samo kad je bolest ozbiljna. U nužnim slučajevima mogu se članovi obitelji međusobno pomagati svojim računima osiguranja. Ovaj sustav sprječava da se zdravstveni troškovi zemlje nepotrebno jako povećavaju. Socijalni sustav u Singapuru ima za njegovo pučanstvo dobrih i loših strana. Ovim načinom postupanja sa štednom gotovinom grad izbjegava da sve manje mlado pučanstvo mora financirati mirovine sve većega broja starijih osoba. Dok je godine 1990. samo 8,5% stanovnika bilo starije od 60 godina, 2030. će ih biti 30%. Istodobno u Singapuru rastu očekivanja od života. I tamo bi skrb za stare prema sporazumu naraštaja stalno nailazila na već poznate nedostatke financiranja. Singapuru je stoga lakše što su Britanci godine 1955. uveli štednju temeljne glavnice. Ronald Chong iz CPF-a dopušta da ovaj sustav odgovara jednom malom gradu-državi sa samo tri milijuna stanovnika s relativno vrijednim, homogenim i štedljivim pučanstvom. On ne taji da je u autokratskom gradu-državi lakše 'uvjerit' pučanstvo na visoku prisilnu štednju nego što bi to bilo u zapadnim demokracijama. Ta je u stvari požrtvovna štednja za starost i budućnost djece ukorijenjena duboko u kineski mentalitet, pa se veliki teret prisilne štednje lakše podnosi nego što bi to bilo u zapdanoeuropskim zemljama. Sustav je dio državnoga kapitalizma, a manje je upravljen prema tržištu. Država nadzire preko CPF-a ušteđena sredstva i usmjerava ih u investicije koje je ona propisala pučanstvu, kao primjerice vlastita gradnja, obrazovanje djece, te na vlastite tržišne prozvode. U Singapuru postoje i drugi sustavi osiguranja, ali u malom broju, ako se ne uzmu u obzir neznatna privatna osiguranja. Prednost ovoga sustava za pučanstvo jest u tome što svaki zaposleni može svaki dan provjeriti koliko se novca skupilo na njegovom računu. Dodjeljivanjem osobnih računa sprječava se da država zlorabi temeljni kapital pučanstva kao vlastiti izvor financiranja. Čak ni državni socijalni stanovi koje pučanstvo može kasnije kupiti ne finaciraju se CPF-ovim kapitalom. Ovdje svakako pomaže financijska moć bogatoga grada-države Singapura. Sustav socijalnoga osiguranja u Singapuru jamči pučanstvu siguran životni standard. To je dakako povezano s visokom prisilnom štednjom čiju visinu država prilagođuje gospodarskim kretanjima. Neke točke ovoga sustava osiguranja moraju se kritički nabrojiti. Samostalne osobe i osobe poput domaćica koje nemaju plaćeno zaposlenje nisu obuhvaćene ovim sustavom. Za umirovljenike koji dožive visoku starost često nije dovoljna skrb za stare. Kamate koje se plaćaju na štednju su vrlo male sa stopom od 2,5% iako CPF s ulogom temeljne glavnice mora postići daleko više dobiti. Ova razlika u dobiti od okamaćenja mora se promatrati kao indirektni porez ugrađen u sustav. Uporaba ušteđenoga novca je oslobođena od poreza, stoji na kraju teksta. 170420 MET sep 97