NJEMAČKA/DIE WELT - O KORIJENIMA SRPSKOG FANATIZMA

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE WELT Ž2A=2. IX. 1997. Ž3=Stari mit ili gdje leže korijeni srpskog fanatizma? "Uzmak američkih vojnika u sastavu SFOR-a pred uzvitlanim loncima i metlama srpskih matrona vjerojatno je u početku privukao pozornost svojom komičnošću: vojnici najjače vojne sile podvili su rep pred hordom demonstranata. Doduše, želimo li biti pravedni, moramo napomenuti da su se u gomili osim spomenutih domaćica nalazile, naravno, i opasnije osobe te možemo zaključiti da je sretna okolnost što nitko (još) nije poginuo. Kako to da Radovan Karadžić još uvijek može pokrenuti 'mase' i gdje leže korijeni fanatičnog otpora bosanskih Srba kompromisima koje im nudi Zapad (i Sjedinjene Države)? Objašnjenje da je stav tih Srba posljedica komunizma ili materijalne bijede također nije zadovoljavajući odgovor. Naime, Bugari i Rumunji morali su podnijeti još strašnije oblike komunizma, pa ipak kod njih nije bilo orgija nasilja (i veličanja nasilja) kakve su zabilježene na srpskoj strani za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije. No, bosanski problem čini se gotovo nerješivim zahvaljujući nečemu drugom: u Brčkom i u drugim mjestima Amerikanci i NATO - predstavnici racionalnog, pragmatičnog 'Zapada' - suočavaju se s iracionalno strukturiranom sviješću kojoj je pragmatizam nepoznat baš kao i zakon uzroka i posljedice. U svijesti (a vjerojatno i u podsvijesti) srpske nacije duboko je ukorijenjen kosovski mit - riječ je o boju na Kosovu polju iz g. 1389. u kojoj je osmanska vojska uništila srednjovjekovno srpsko carstvo. Cjelokupna suvremena politička povijest Srbije i Srba počevši od ponovnog stjecanja državnosti u XIX. stoljeću usmjerena je na obnovu mitski preobraženog 'velikosrpskog carstva', 'carstva cara Dušana'. Ubojstvo austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda 28. lipnja 1914. - na Vidovdan i na godišnjicu kosovske bitke - dodatno je ojačalo taj mit. Atentatori iz tajnih organizacija Mlada Bosna i Crna ruka još i danas uživaju status mučenika. Činjenica da su sarajevski pucnji s početka ovog stoljeća rezultirali beskrajnom patnjom i smrću nekoliko milijuna ljudi - uključujući i milijune Srba - važna je koliko i napomena da srpski narod i nakon g. 1990. plaća najvišu cijenu 'etničkih čišćenja'. Dubinu iracionalnog otkriva i izjava Biljane Plavšić iz vremena bosanskog rata. Naime, Karadžićeva protivnica koju Zapad danas snubi izjavila je tada da polovica Srba možda mora umrijeti kako bi druga polovica napokon mogla sretno živjeti. Mitski iracionalizam Srba nekoliko je puta obilježio povijest: početkom XX. stoljeća srpski časnici-pučisti svrgnuli su vladajuću beogradsku dinastiju Obrenović, sklonu dogovoru s Austrijom (a time i 'racionalnoj' politici). Nakon ubojstva kralja i kraljice ustoličili su protudinastiju Karađorđević koja je smjesta počela voditi velikosrpsku, proruski (umjesto kao dotada proaustrijski) orijentiranu politiku. Ta je politika na kraju rezultirala Prvim svjetskim ratom. U svom standardnom djelu 'Balkanski poluotok' najpoznatiji srpski geograf međuratnog razdoblja Jovan Cvijić precizno je - akademski i bez polemike - opisao misiju Srbije: 'Srbija je trebala biti brana austro-germanskom prodoru (prema jugoistoku), kao što je bila u odnosu na invaziju Turaka'. Stoga je Srbija neprekidno bila u nekoj vrsti ratnog stanja, napominje Cvijić, dodajući da su spomenuti 'geografski i etnografski' čimbenici rezultirali neprekidnim ratovima. Valja naglasiti da je Cvijić to napisao mnogo godina prije izbijanja drugog svjetskog rata. Sličnu je iracionalnost velikosrpska politika očitovala g. 1941.: tadašnja Kraljevina Jugoslavija mogla je uz malo spretnosti preživjeti Drugi svjetski rat. Umjesto toga časnici-pučisti ponovno su u najnepovoljnijem trenutku gurnuli zemlju u sukob s Hitlerom. Posljedica tog poteza bile su stotine tisuća mrtvih - uključujući i Srbe - i uspon komunista na vlast. Sve dok kod Srba prevladava opisana iracionalna svijest i kosovska mitomanija - kojima se hrani i podjednako iracionalna srpska mržnja prema Muslimanima i Albancima - američki posrednici govore u vjetar", smatra Carl Gustaf Stroehm. 030027 MET sep 97