NJEMAČKA - FR - PADA LI REPUBLIKA SRPSKA - 25. VIII.

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 25. VIII. 1997. Republika srpska, stup koji se ruši "Nije prava država kojoj tu prijeti raskol, možda čak građanski rat. Republika srpska je prije kompromis između protektorata i male države. Doista ne može biti govora o suverenom narodu između njihovih 'međuetničkih graničnih crta'. Međunarodna je zajednica 'entitetom' nazvala tu tvorevinu koja bi pored muslimansko-hrvatske Federacije trebala biti drugi stup jedinstvene države Bosne i Hercegovine. Ako se taj bosansko-srpski potporanj sada sruši u svađi između Pala i Banje Luke, bit će to makulatura mirovnoga sporazuma iz Daytona a Bosna će postati otvoreni kamenolom za teritorijalne zahtjeve Hrvata i Muslimana. Nije dakle čudo da sada međunarodna zajednica odlučno kreće u rat između Save i Drine što se zbog protuslovnih probitaka i nedovoljne hrabrosti godinama činilo nemogućim. Radi se o ništa manje nego o stabilnom poslijeratnom poretku u bivšoj Jugoslaviji i o vjerodostojnosti NATO-a. Iznenada je 'involviran' što se američkim postrojbama poslije Somalije zapravo više ne bi smjelo dogoditi i što europski vojnici od doba kolonizacije više nisu bili. Tu redarstvenici UN-a uz zaštitu britanskih tankova SFOR-a u Banjoj Luci podižu cijele redarstvene stožere, civilni dužnosnik za Bosnu u Sarajevu korumpiranoj kliki oko Radovana Karadžića u stilu guvernera prijeti drastičnim sankcijama. Naposljetku OESS obećava da će u listopadu prirediti one nove izbore čijim je raspisivanjem predsjednica Biljana Plavšić otvoreno izazvala vladu i parlament. Ukratko, Zapad je zauzeo stranu u borbi za vlast između Pala i Banje Luke i time prvi put prekoračio prekretnicu na kojoj mu je još bilo moguće povlačenje na njegovu tradicionalnu neobvezatnost. Zauzeli čiju stranu? Predsjednice koja se prije rata protiv Hrvata i Muslimana proslavila kao rasna teoretičarka, koja je tijekom 'etničkih čišćenja' na istoku Bosne zahvalno grlila srpske ratne zločince. Militantna predstavnica velikosrpstva po svaku cijenu, pa bilo to i 'šest milijuna Srba' kako je jedanput sama napomenula. Zauzeli stranu i realistice koja za 800 tisuća bosanskih Srba između zahtjeva Sarajeva i ravnodušnosti Beograda vidi jedinu prigodu u suradnji sa Zapadom i pridržavanju sporazuma iz Daytona. Drukčije mogu misliti samo oni koji poput Karadžića i člana bosanskog predsjedništva Krajišnika osobno profitiraju od propasti Republike srpske ili poput dijelova redarstva koje plaćaju iz vlastite škrinjice. Oni koji još podupiru krugove s Pala, rade to zbog ideologijske nostalgije - a još češće iz straha - protiv vlastitih probitaka. Što je napokon nastalo od Republike srpske pod vodstvom Karadžića i Co.? Nepravna država u kojoj je porezna vlast zamijenjena mafijom i u kojoj se ustavne sudce mlati dok ne donesu željenu presudu. A s gorskog lanca iznad Sarajeva objavljeni velikosrpski san? On je za svakog osmog bosanskog Srbina odavno postao - pohranjena u zapadnim veleposlanstvima u Beogradu - želja za iseljenjem u Kanadu ili Australiju. Naime, gospodarsku budućnost, to nije shvatila samo B. Plavšić, srpska republika kojom se upravlja s Pala, nema. Pored te Biljane Plavšić dakle ne prolazi realpolitika. S obzirom na demoralizaciju, zasad nema razloga bojati se renacionalizacije bosanskih Srba pod njezinom vlašću. Tražiti od nje tematizaciju pitanja krivnje, značilo bi tražiti previše od pučanstva koje se - ne sasma pogrješno - i samo drži žrtvom. Bosanskim je Srbima u njihovoj bijednoj svakodnevici svega dosta: Karadžića i SFOR-a, Miloševića i Muslimana. Samo su se tako mogli odigrati dramatični prizori pred predsjedničkom palačom u Banjoj Luci pred sasma nezainteresiranim općinstvom. Dok frakcije prijete građanskim ratom, narod je apatičan. Novi bi izbori u tom stanju mogli predstavljati nadu ako obećavaju prosperitet i svršetak totalitarnih struktura. Zapad dakle u Republici srpskoj treba stvoriti donekle demokratsku javnost u kojoj bi se u budućnosti moglo bez pogibelji birati ne samo gospođu Plavšić nego i stranke njezine oporbe. Zbog toga SFOR mora produžiti svoj angažman na neodređeno vrijeme. Naposljetku bi odmah trebalo uhititi Radovana Karadžića (i ostalih 76 optuženih ratnih zločinaca). Inače novim izborima u listopadu prijeti potvrda onog raskola republike srpske zbog čijeg je spriječavanja Zapad tako energično nastupio u Banjoj Luci" - piše Rolf Paasch. 270353 MET aug 97