RFI - 21. KOLOVOZA, HABUL,SOJANOVIĆ

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 21. VIII. 1997. Izvješće dopisnika Emira Habula iz Sarajeva. "Narastajuća kriza u Republici Srpskoj poremetila je raniji plan američkog izaslanika Roberta Gelbarda koji se vratio u Bosnu kako bi uvjerio Pale da prestanu s blokadom središnjih tijela predsjedništva i vijeća ministara, čiji su ključni kadrovi pod nadzorom paljanske tvrde linije. Gelbard je kasno sinoć na tiskovnoj konferenciji američkoga veleposlanstva u Sarajevu izjavio da su stvoreni temelji za razgovor o zajedničkoj valuti i sporazumu o civilnom zrakoplovstvu. Također Gelbard je rekao da je učinjen korak o uspostavi procesa na formiranju zajedničke valute. Ove riječi ne znače mnogo jer ne znače završni pristanak Krajišnika i Bosića. Međutim očito je da su međunarodni posrednici prioritet dali rješavanju krize u Republici Srpskoj u odnošaju na blokadu rada središnjih tijela. Američki izaslanik prenio je dosad najotvoreniju potporu zapadnih diplomata Biljani Plavšić koja je u sukobu s paljanskom frakcijom za čije metode je rečeno da podsjećaju na najgore razdoblje staljinizma. Za predsjednicu Republike Srpske je još rečeno da radi na tome da postigne ciljeve Daytona. Konkretnu potporu Biljana Plavšić je već dobila akcijama SFOR-a na transformaciji redarstva, posebice specijalnih snaga te jučerašnjim pruzimanjem redarstvenih snaga u Banja Luci. Ujedno zapadni diplomati sinoć su rekli da je vojska pod nadzorom predsjednice i da je propao Krajišnikov pokušaj da pridobije generale. Promatrači u Sarajevu ocijenjuju da je SDS i redarstvo koje su Pale nadzirali do nedjelje u rasulu. Dokopavši se pismohrane tajnoga redarstva u nedjeljnoj akciji Plavšićka u rukama ima suho zlato jer ne samo da zna što su konkurenti znali o njoj prisluškujući njezin kabinet, već sada ona zna i što je Krajišnikova ekipa namjeravala učiniti. Krajišnikov jučerašnji posjet banjalučkom kraju nije ugrozila sve jaču poziciju Biljane Plavšić. On je jučer u Bosanskoj Dubici banjalučke oponente optužio da žele natrpati Republiku Srpsku u Bosnu i Hercegovinu. Takvom retorikom Krajišnik je sve udaljeniji od međunarodne zajednice. U Sarajevu se nagađa da će i on na kraju kao protivnik Daytonskog sporazuma sletjeti s političke pozornice, ali takve prognoze za sada nemaju realno pokriće. Krajišnik će najvjerojatnije do kraja mandata ostati član predsjedništva jer je izabran na općim izborima, ali će njegov realni utjecaj u Republici Srpskoj gubitkom nadzora nad redarstvom i raslojavanjem u SDS-a biti sve slabiji." *** U Dossieru o SFOR-u kao činiocu političkih sukoba bosanskih Srba govori Vojislav Stojanović. "Jučerašnja spektakularna akcija britanskih i čeških vojnika uz potporu američkoga zrakoplovstva u Banja Luci predstavlja jednu od prekretnica u bosanskoj polijeratnoj priči, prekretnicu čiji će pravi značaj pokazati tek mjeseci koji dolaze. Riječ nije samo u pretrazi redarstvene postaje kakvih je dosad pod stručnim nadzorom bilo već više desetaka. Ovoga puta radilo se o prisilnoj promjeni političke garniture najvećeg grada Republike Srpske, udaljavanju one vjerne režimu s Pala i ustoličenju druge, vjerne predsjednici Biljani Plavšić. Tko nadzire redarstvo Banja Luke nadzire grad, to je skoro trećina pučanstva Republike Srpske, a tko nadzire toliko pučanstva ima dobre izglede da jednoga dana nadzire cijeli srpski entitet. Prva reakcija onih koji su vidjeli zaplijenjeno oružje bila je potpuno očekivana, količina i kakvoća oružja i eksploziva nisu imali ništa s potrebama održavanja reda, ali su mogli imati s potrebom da se makne sadašnja predsjednica, odnosno da se neutraliziraju dijelovi redarstva koji bi previše branili legitimnost. Nema još izravnoga dokaza da se pripremao državni udar, ali ako se već prisluškivao šef srpske republike ne vidi se zašto ne bi bio i nasilno uklonjen s vlasti ako nikakva uvjeravanja dosad nisu dala rezultate. Amerikanci su dali zeleno svjetlo za jučerašnju akciju ne samo da bi spriječili uklanjanje jedine osobe u srpskom vodstvu na koju se mogu osloniti, već i da bi stvorili temelje realne moći. Plavšić osim dužnosti i potpore u teško utvrdivom dijelu pučanstva dosad nije mogla računati ni na jednu veću oružanu postrojbu, što je za održavanje na vlasti na ovim prostorima i ovim vremenima jedini argumnet dostojan poštovanja. Amerikanci su joj sad osigurali formiranje pravih oružanih snaga koje režim s Pala može skršiti samo uz cijenu velikog krvoprolića koje uostalom Atlanski savez ne bi dopustio. Pomiješani osjećaji Banjalučana kada su gledali kako strani vojnici riješavaju sporove oko vlasti među bosanskim Srbima, uopće prvi put sporove unutar neke zajednice u Bosni, bila su vjeran izraz konfuzije oko srpskog suvereniteta koji je glavna vrijednost i na Palama i u Banja Luci, ali koji se može pokazati kao jednostavna naljepnica međunarodne zaštite. Zbrka oko toga tko je izdajnik a tko patriot, tko želi ostaviti srpsku tvorevinu u višenacionalnoj Bosni, a tko ne želi, ide nesumnjivo uz nesumnjivu želju građana da se raščisti s mafijašima i profiterima, s onima koji u ime patriotizma pljačkaju i teroriziraju vlastiti narod. Biljana Plavšić je započela križarski rat za pravnu državu i protiv korupcije, ali prema pariškom 'Le Mondu' sa savjetnicima i časnicima za sigurnost koje plaćaju američke službe ona je bila jedan od ideologa etničkog čišćenja, ali se danas slaže s akcijama za hvatanje ratnih zločinaca. Radikalne promjene u ponašanju političkih ličnosti inače nisu nova pojava. U Bosni su danas čak i poželjne, ali se zato ne treba čuditi što veliki dio građana ima teškoće da ih slijedi. U normalnim zemljama i normalnim uvjetima ako bi došlo do političke krize kakva je danas u Republici Srpskoj, krize u kojoj su sukobljeni predstavnici glavnih institucija, odnosno same te institucije, izlaz bi bio da svi sudionici sukoba što prije polože svoje mandate izbornicima da bi oni odlučili koje će ponovno prihvatiti, a koje odbaciti. Da je sigurna u svoju poziciju Plavšićka ne bi imala ništa protiv da se pored izvanrednih skupštinskih organiziraju i izvanredni predsjednički izbori, također za srpkog predstavnika u bosanskom predsjdništvu. Uostalom, svi ovi mandati su počeli prošle godine u isto vrijeme. Prijedlog u tom smislu upućen je čak prije dva dana s Pala, što je siguran znak da ovodstvo oko Radovana Karadžića i dalje vjeruje da nadzire većinu srpskih izbornika. Kako Republika Srpska nije normalna zemlja i kako su dosadašnje prilike još manje normalne, pomoć se mora tražiti sa strane. Odluka Plavšićke o raspuštanju skupštine bila je, kako smatraju svi zapadni promatrači savršeno legitimna dok je negativna presuda Ustavnog suda bila savršeno manipulirana. I to nije sporno. Sporan može biti izlaz iz ovakvoga stanja. Da je Republika Srpska suverena makar u mjeri koju joj dodjeljuje Daytonski sporazum uz zvučno ime koje je ostavio, nitko iz inozemstva ne bi se imao pravo miješati u rad njezinih institucija makar bile i mnogo lošije nego što su danas. I obratno, da je srpski entitet obična administrativna jedinica protektorata koji bi se zvao Bosna i Hercegovina lokalna savjetodavna tijela bi raspuštao međunarodni administrator isto kao što bi organizirao konzultacije građana kada želi i o čemu želi. Kako je teoretski Republika Srpska suverena, a kako u praksi segment koji predstavlja Biljana Plavšić ima dosta oblika američkog protektorata, krupni sporovi koji se javljaju unutar vlasti ne može riješiti nikakva politička intervencija već samo uporaba sile, to znači snaga za stabilizaciju Atlanskoga saveza. Takvim i te kako uvjerljivim sredstvom otklanjaju se opasnosti oružanih sukoba i stvaraju temelji za politička riješenja kako bi sada trebalo biti raspisivanje skupštinskih izbora pod nadzorom OESS-a. Drugim riječima povremeni izlasci vojnika pokazuju tko je gospodar stanja i koja mu politička riješenja ili čak pojedinci odgovaraju. SFOR bi trebao ostvariti ono što zapadnim zemljama ne trajno već u ovom trenutku odgovara, dok bi srpski izbornici trebali imati dojam da su upravo to htjeli. Po svom povoljnom visku do što više usmjerenih izbora reći će se da je upravo to bila narodna volja, ali ako treba hvatati ratne zločince ili zaštititi izbjeglice povratnike reći će se da to nije zadaća SFOR-a. Danas nitko ne pomišlja da bi vojnici zapadnih zemalja mogli intervenirati u bošnjačko-hrvatskoj federaciji niti da bi riješili razmirice između Bošnjaka i Hrvata, niti da bi uklonili neku političku struju unutar bošnjačke ili hrvatske zajednice. U drugom entitetu, recimo u Mostaru kao da nema problema koji bi opravdavali zaštitu neke institucije, političke skupine ili zajednice. Intervencija u Banja Luci izgleda postavlja više pitanja nego što je dala odgovor. Ona predstavlja presedan koji bi mogao voditi... protektoratu nad cijelom Republikom Srpskom, posredno i nad Bosnom, ali koji bi se mogao i pokazati kao još jedna ad hoc akcija međunarodne zajdnice koja ni dalje ne zna kakvu bi Bosnu željela vidjeti. Sredstvo je u ovom slučaju bilo vrlo dobro, ali se još ne vidi za koji cilj."(RFI) 220313 MET aug 97