THE NEW YORK TIMES, 17. VIII., BOSNA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 17. VIII. 1997. Razboriti pritisak u Bosni "Pred predsjednikom Clintonom su teške odluke o Bosni. Na tom je području mir istrošen, izgledi za dugoročnu stabilnost nejamačni su, a navodni rok za povlačenje američkih vojnika udaljen je manje od godinu dana. U sljedećim tjednima g. Clinton mora još jednom razmotriti koju je cijenu Amerika spremna platiti da pomogne osigurati trajni mir u Bosni. Mnoge od Clintonovih opcija zahtijevaju odlučniju uporabu snaga NATO saveza u Bosni. To je sada moguće, pod uvjetom da je uporaba razborita, pozorno planirana i izvedena te ograničena na nekoliko usko definiranih uloga u kojima snage NATO-a mogu pomoći u osiguranju mira. Za sada, mi ne vjerujemo da to uključuje rizični pothvat uhidbe Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika bosanskih Srba te istaknutoga optuženika za ratne zločine. Iako Daytonski mirovni dogovori dopuštaju uporabu NATO snaga u različitim ulogama, one se koriste štedljivo, djelomično da se na najmanju moguću mjeru smanje rizici žrtava, a djelomično jer se NATO snage u pitanju uporabe vojne sile razilaze u mišljenjima. Postavljanjem Tonyja Blaira na položaj britanskog premijera razlike su se smanjile, a g. Clinton je dobio veću slobodu. G. Clinton dobro zna koje pogibelji mogu proizaći iz povećane uporabe mirovnih snaga. Nakon loše zamišljenog lova na glave u Somaliji 1993. 18 je američkih vojnika poginulo. Razboritija uporaba mirovnih snaga u Bosni dosada je jamčila minimum žrtava. Ni jedan Amerikanac nije ubijen. Pozornim upravljanjem iz Washingtona, mogu se zadržati prihvatljivi stupnjevi rizika s istodobnom snažnijom uporabom snaga NATO-a, kao što je predviđeno u Daytonu. General Wesley Clark, novi zapovjednik NATO saveza i jedan od arhitekata Daytonskih sporazuma, već je to počeo činiti. Ovaj mjesec su vojnici NATO saveza počeli nadzirati posebne postrojbe redarstva bosanskih Srba, kao dio okašnjelih napora da ih se stavi pod međunarodni nadzor. Te postrojbe, naoružane lakim topništvom, pružaju sigurnost g. Karadžiću i ostalim optuženicima za ratne zločine. General Clark je svojim snagama trebao dati proširenu ulogu u osiguranju povratka izbjeglica u zajednice gdje se nalaze u manjini. Pomirba će u Bosni biti neostvariva ukoliko ni jedan od etnički miješanih gradova koji su postojali prije rata nije moguće obnoviti. Bosna žurno treba neovisne krugovalne i dalekovidničke postaje kao konkurenciju državnim postajama koje su zagađene nacionalističkom promičbom, posebice u Srbiji i Republici Srpskoj. G. Clinton bi trebao udvostručiti svoje napore da otvori nove postaje, a NATO snage bi ih osiguravale ukoliko bi to bilo potrebno. Sve donedavno postrojbe NATO-a nisu pokazivale zanimanje za zadržavanje optuženika za ratne zločine, čak i kad bi ih vojnici susretali pri rutinskoj ophodnji. Vojnike NATO-a trebalo bi ohrabriti da uhite optuženike kad ih susretnu. U srpnju su vođe NATO saveza odobrile agresivniju kampanju za uhićenje optuženika. Jedan je bosanski Srbin uhićen, a drugi ubijen pri opiranju uhidbi. Ta je kampanja sada izgleda stala, a pritisak za uhidbu Radovana Karadžića jača. Prije nego što g. Clinton stavi američke vojnike u pogibelj, trebao bi biti siguran da je iscrpio ostale načine izoliranja g. Karadžića. Nitko ne sumnja da je nastavak Karadžićevih političkih djelatnosti kršenje Daytonskog sporazuma i obveze koju je vodstvo Srbije i Republike Srpske preuzelo. Također nije u pitanju da njegova razdiruća uloga koči pomirbu u Bosni. Jasno je kako bi probitci pravde bili zadovoljeni njegovom uhidbom i gonidbom. Nu oni koji zovu na uhidbu g. Karadžića tek trebaju dokazati da koristi od njegove uhidbe premašuju rizike, uključujući pogibeljno sučeljavanje s njegovim čuvarima i osvetničke teriorističke napadaje protiv vojnika NATO saveza. Postoje manje rizični nu još uvijek učinkoviti načini da se g. Karadžić zaplaši. Srpki vođa Slobodan Milošević ponovno se obvezao da će neutralizirati utjecaj g. Karadžioća. G. Clinton ovog puta ima moć da trajnim pritiskom prisili na pokoravanje. Agresivniji stav generala Clarka i javni potez Pentagonovih posebnih postrojba pomažu da se g. Karadžiću pokaže da će biti uhićen ukoliko ne prekine svoje političke djelatnosti. Aktivnija američka uloga može pomoći da se prevladaju mnoge nevolje koje prijete miru u Bosni, uključujući i opetovano pojavljivanje g. Karadžića. G. Clinton, zabavljen prošlogodišnjijim izborima, na šest je mjeseci prepustio Bosnu sebi samoj. Čini se da se sada predsjednik ponovno angažira. Način na koji će upravljati američkim uključenjem u Bosni oblikovat će vanjsko političku ostavštinu njegova predsjednikovanja." 190150 MET aug 97