US WT 29. XII. SADAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 29. XII. 1998. Povratak Sadama Huseina "Hm. Zar nismo pokazali Sadamu Huseinu prije dva tjedna kad su Sjedinjene Države i Velika Britanija 70 sati tukle Irak iz svih vrsta topničkog oružja? Zar se savjetnik za nacionalnu sigurnost Sandy Berger nije hvalio da smo Sadama stavili natrag u njegovu kutiju, rabeći metaforu koja je toliko izlizana da bi bila prava milost kad bi mozgovi ministarstva vanjskih poslova smislili novu? Pa, netko je očito zaboravio reći Sadamu da je on navodno ponižen te da su njegove vojne mogućnosti 'umanjene'. Ovoga su tjedna Iračani pojačali sukob sa Sjedinjenim Državama i UN-om, zatraživši svršetak UN-ova programa 'nafta za hranu' (koji na posljetku koristi samo iračkom narodu, a ne njegovim vladarima) i prijeteći da će 400 promatrača koji nadziru program prisiliti na odlazak. Naravno, UN-ova inspekcijska momčad već je davno otišla, prije bombardiranja 16. prosinca. Zatim, Irak je počeo pucati na američke i britanske zrakoplove koji provode ophodnju u blizini zona zabrane leta u sjevernom i južnom Iraku. Kao što je irački potpredsjednik Taha Yassin prkosno izjavio, 'takozvane zone zabrane leta postoje samo u britanskoj i američkoj mašti'. Jučer su američki zrakoplovi počeli uzvraćati, osvećujući se za iračke rakete ispaljene u sjevernom Iraku. A predsjednik Clinton obećao je čuvati čist prostor nad teritorijem naseljenim kurdskim stanovništvom. Sve to potiče pitanje: Je li itko zapravo promislio o tome što će se dogoditi ne dovedu li zračni napadi iračkog bijesnog psa k nozi? Hoćemo li nastaviti bombardirati sve dok Sadam ne posluša naše zapovijedi? Naravno, sad kad je u tijeku mjesec Ramazan, bilo bi vjerski faux-pas opet početi s bombardiranjem. Samo razmotrite slučaj nesretnog mornara koji je počinio grijeh jer je na bombu napisao 'Ovo je dar Chada Rickenberga za Ramazan'. To je navelo Pentagon da objavi svoju 'uznemirenost viješću o nerazboritom grafitu u kojemu se spominje sveti mjesec Ramazan, napisanom na komadu američkog topničkog oružja u vrijeme operacije Pustinjska lisica.' O, bože. Kao što je bivši inspektor za oružje Scot Ritter primijetio u jučerašnjem broju Wall Street Journala, 'Pustinjska lisica ... pokazala je da pametne bombe ne mogu popraviti pogrešnu politiku. Zapravo, vojni napad postigao je upravo suprotno od svog cilja. Umjesto da podupre rad inspektora za oružje UN-a umanjujući Huseinovu sposobnost izgradnje balističkih raketa dugog dometa i oružja masovnog uništenja, bombardiranje je najvjerojatnije uništilo sve izglede koje je Unscom imao da djelotvorno obavi svoj posao.' Naravno da se može raspravljati o tome je li Unscom ikad bio kadar doista djelotvorno obavljati svoj posao, dok su ga na svakom koraku ometali Iračani, a katkad i američka vlada. (...) Ono što je međutim jasno jest da je jedini stvaran stabilni element američke politike ispario u Vijeću sigurnosti i među arapskim državama, kojih su vođe ovoga tjedna na sastanku u Jordanu objavile izjavu u kojoj osuđuju operaciju Pustinjska lisica. Na Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji bit će da iskoriste svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti kako bi održale sankcije - što će uglavnom biti jedina stvar koja stoji između Sadama Huseina i njegovih ambicija što se tiče oružja masovnog uništenja. Imaju li Clintonova Bijela kuća i Blairova vlada tu vrst okosnice? Na žalost iračkog naroda, sankcije će morati ostati na mjestu dok Sadam ne napusti vlast, zbog puča, pobune ili starosti. Dotad, on će bez sumnje svijetu pokazivati svoj prijezir", zaključuje list u uvodniku.