FRANCUSKA-LIBERATION OD 26-27.12.98.NJEMAČKA I EURO

FRANCUSKA LIBERATION 26./ 27. XII. 1998. Njemačka se mijenja malo po malo "'Koje će veličine biti novčanice? Želim ženi za Božić podariti novčanik, a htio bih da ga može rabiti i za euro' (...) U glavnom njemačkom centru za informiranje o euru u Bonnu pljušte pitanja koja su sve praktičnija, kako se približava dan uvođenja eura. Nijemci, koji su dugo bili najveći sumnjičavci, s vremenom su postali stručnjaci za konkretna i tehnička pitanja. 'Do preokreta je došlo u svibnju, kad je euro službeno uveden, primjećuje Angela Joosten, savjetnica u bonnskom centru. 'Do tada su ljudi zvali kako bi razgovarali o opravdanosti monetarne unije, o stabilnosti... Otkako je euro postao neizbježiv, ljudi su odmah prešli na vrlo praktična pitanja: 'Što će to značiti za mene?' Istodobno, polako je nestajala njemačka suzdržanost. Dok je u siječnju ove godine 30 posto Nijemaca bilo sklono euru, ovoga se mjeseca taj broj popeo na 43 posto, prvi put nadmašujući postotak onih koji su protiv (41 posto). Strahu koji nisu uspjeli pobijediti, savjetnici u informacijskom centru pokušavaju suprotstaviti jasne i točne odgovore: najveća novčanica od 500 eura bit će duga 16, a široka 8,2 cm. Novac iz zbirka neće se više moći rabiti kao sredstvo plaćanja, ali će se moći promijeniti u euro tijekom razdoblja koje još nije utvrđeno... Kako bi euro 'prodala' tako sumnjičavom pučanstvu kao što su Nijemci, 'zajednica za euro' (koju su osnovali služba savezne vlade za tisak, Europsko povjerenstvo i Europski parlament) računaju na stvarnu kampanju. Sasvim će malo osjećaja biti dopušteno početkom siječnja kada euro službeno stupi na snagu: obavijesti u većim novinama ('Da bi uspjeli u mnogim europskim zemljama morate biti pop-zvijezda ili euro'), svjetleći logotip eura na velikim tornjevima u Frankfurtu na Majni, sjedištu Središnje europske banke, pa stoga i prijestolnici novoga novca, rođendanska torta koja će se nuditi putnicima 1. siječnja u frankfurtskoj zračnoj luci... (...) Dolaskom socijaldemokrata na vlast, u rujnu, cjelokupna se kampanja, započeta u Kohlovo doba, odjednom našla u nesigurnim prilikama. Nova Schroederova vlada nije htjela preuzeti stare slogane: 'Euro dolazi' i 'Euro je budućnost'. Nova momčad traži 'konkretniji' slogan, ali ga još nije našla. Euro će se roditi 1. siječnja, a njemačka vlada još ne zna kako da mu se veseli. 'Nije li najbolji razlog koji govori u korist eura taj što je kancelar koji, je nazočan njegovu rođenju, dugo bio sumnjičav?', primjećuje savjetnik u vladi. Kao kandidat, Gerhard Schroeder je nazvao euro 'boležljivim nedonoščetom'. Kad je postao kancelar, obećao je da će paziti da nedonošče postane snažno dijete. Dok je vlada tako skromna u svojim zahtjevima, velike su banke u zemlji već odavno preuzele štafetnu palicu pokrenuvši velike kampanje za oduševljavanje eurom, od kojih svaka stoji koliko i vladina kampanja. Tako u jednoj od brošura Deutsche Bank traži usklađivanje poreza u Europi, i negoduje što samo tri posto Nijemaca govori talijanski! Dresdner Bank se ističe nešto osjećajnijom kampanjom, pridružujući se velikim europskim poduzećima. Na jednoj stranici ona prikazuje dobro poznati europski proizvod: plišanog medvjedića, kutiju s pastom za cipele, pahalicu... i, za 1. siječnja, čep Veuve Clicquot. Ispod, jednostavan natpis: 'Ja sam euro.' 'Mi smo banka', odgovara slogan. 'S obzirom na poseban strah u Njemačkoj, naša je zamisao bila povezati euro s konkretnim domaćim proizvodima', obrazlaže Katrin Sruemer koja je zadužena za publikacije o euru u Dresdner Bank. Čini se da je presudan bio razlog koji su banke stavljale na veliko zvono: 'Strah je loš savjetnik.' Bojati se eura znači izložiti se opasnosti iracionalnog ulaganja u zlato, švicarski franak ili nekretnine. Čim je u pitanju njihov novčanik, Nijemci su uspjeli svladati svoj najveći strah", izvješćuje iz Bonna Lorraine Millot.