HR-INTERVENCIJE-NAPADI-SUKOBI +27. XII. - ES - EL PAIS - UVODNIK O IRAKU ++ŠPANJOLSKA+EL PAIS+27. XII. 1998.+Poslije Zaljevskog rata br. 2+"Četverodnevno američko i britansko bombardiranje u Zaljevu opet +je kaznilo Irak, mnogo više
nego osobno Sadama Huseina, a stvorilo +je nepotrebno skretanje pozornosti s problema koji donosi proces +smjenjivanja predsjednika Clintona. I, prije svega, natjeralo je +vodu na mlin onima koji, kao Samuel Huntington, vjeruju da će sukobi +budućnosti biti ratovi civilizacija, budući da od ideologije +gotovo da ništa nije ni ostalo. Ali očito je da to nije politika za +rješavanje problema s državom koja može biti opasnost za svoju +okolinu i koja vjerojatno nije odustala od svojeg plana da jednoga +dana dobije oružje za masovno uništavanje.+Ne samo da ta bombardiranja nisu nikakva politika, nego su oništila +i onu prijašnju politiku koju je zastupao upravo Washington, a +riječ je o održavanju pritiska i nadzora uz pomoć UN-a kako bi se +uočila i uništila svaka klica agresivnosti koju bi još mogao gajiti +bagdadski diktator. Ne čini se vjerojatnim mogućnost da Irak, i +poslije tako oštrih i tako slabo opravdanih sankcija - ako ništa +drugo onda zbog svoje nedjelotvornosti, budući da nisu uništena
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
27. XII. 1998.
Poslije Zaljevskog rata br. 2
"Četverodnevno američko i britansko bombardiranje u Zaljevu opet
je kaznilo Irak, mnogo više nego osobno Sadama Huseina, a stvorilo
je nepotrebno skretanje pozornosti s problema koji donosi proces
smjenjivanja predsjednika Clintona. I, prije svega, natjeralo je
vodu na mlin onima koji, kao Samuel Huntington, vjeruju da će sukobi
budućnosti biti ratovi civilizacija, budući da od ideologije
gotovo da ništa nije ni ostalo. Ali očito je da to nije politika za
rješavanje problema s državom koja može biti opasnost za svoju
okolinu i koja vjerojatno nije odustala od svojeg plana da jednoga
dana dobije oružje za masovno uništavanje.
Ne samo da ta bombardiranja nisu nikakva politika, nego su oništila
i onu prijašnju politiku koju je zastupao upravo Washington, a
riječ je o održavanju pritiska i nadzora uz pomoć UN-a kako bi se
uočila i uništila svaka klica agresivnosti koju bi još mogao gajiti
bagdadski diktator. Ne čini se vjerojatnim mogućnost da Irak, i
poslije tako oštrih i tako slabo opravdanih sankcija - ako ništa
drugo onda zbog svoje nedjelotvornosti, budući da nisu uništena
tajna skloništa puna raketa - i dalje može trpjeti posjete sadašnje
Unscom-ove ekipe, agencije zadužene za nadzor nad nuklearnim i
kemijskim napredovanjem Bagdada.
I što sada?
Ni UN ni većina članica Vijeća sigurnosti ne žele se pridružiti
kažnjavanju. Francuska, Rusija i Kina traže ponovno razmatrarnje
iračkoga problema. Njemačka i Italija su pokazale da se nelagodno
osjećaju. Arapi su, uglavnom, odlučili šutjeti. A Španjolska je
bila jedna od rijetkih država koje nešto znače koja je veselo
podruprla tu vojnu operaciju.
Jasno je da je jedan od elemenata koji je nedostajao u teoretskoj
strategiji uporabe batine i mrkve to što je Washington zaboravio
mrkvu. U jednakoj mjeri u kojoj je Bagdad pokazivao svoje tajno
oružje za masovno uništavanje, ako mu je nešto od toga uopće još
ostalo, bilo bi logično da je bio olakšavan režim sankcija, kako bi
potpuno zadovoljavanje uvjeta donijelo i potpuno ukidanje
kažnjavanja. I dok je, sve do danas, Irak ispunjavao, istina,
nevoljko i samo djelomice, sve te uvjete, u zamjenu je dobivao samo
bombe. I najnovije olakšavanje embarga, a odnosi se na mogućnost da
kupuje lijekove i hranu zahvaljujući izvozu nafte, bila je obična
formalnost, budući da mu naftna industrija, žestoko bombardirana,
sada ne omogućuje služenje tim 'popuštanjem sankcija'.
Sada se može razmišljati samo o nekakvom sasvim novom sustavu za
nadzor ludila Sadama Huseina koji bi se načinio neovisno o ekipi
koju je vodio Richard Butler, majordom američkih interesa, kako ga
je netko jednom nazvao.
U toj bi novoj ekipi trebali biti predstavnici država manje
upletenih u sukobe s Irakom, a na taj bi način ekipa mogla na Bliskom
istoku djelovati bez nepotrebnog ranjavanja osjetljivosti iračkog
nacionalnog ponosa, kao što se često događalo u slučaju
povjerenstva koje je vodio Butler.
Ta bi ekipa morala Vijeću sigurnosti predložiti plan za olakšavanje
sankcija, ako ima razloga za to. A ako oni ne postoje, irački će
predsjednik već znati što ga čeka. Sila može biti sredstvo, ali samo
ako su iscrpljene sve ostale razumne mogućnosti", piše u uvodniku
lista.