ES-SUKOBI-INTERVENCIJE +ES 21. XII.-EL MUNDO-NAPAD NA IRAK ++ŠPANJOLSKA+EL MUNDO+21. XII. 1998.+Patetična bilanca nekorisne agresije+"Kaže Sadam Husein da je on pobjednik u snažnom napadu koji je Irak +pretrpio u posljednja četiri
dana. Prvo iskušenje u koje upadamo +jest pomisao da se on opet hvali. Ali ako ne pobrkamo osobne +interese iračkoga diktatora i interese njegova naroda - a bila bi +zaista velika pogrješka kad bismo ih brkali - zapravo se stvarno +možemo složiti s njegovom tvrdnjom. Jer Irak je strašno kažnjen, +nema sumnje, ali je osobna moć Sadama Huseina iz svega toga izišla +neokrnjena.+A ne može se isto reći i za vrhovnog zapovjednika njegovih +neprijatelja. Bill Clinton je dobio mnogo manje nego što je +izgubio. Na terenu, jedini materijalni rezultat koji je ostvario +jest slabljenje vojne moći već ionako iscrpljenog Iraka, kojemu već +neko vrijeme nijedan neovisni stručnjak ne pripisuje stvarnu +sposobnost za opiranje snagama u tome području (i zaista, čak nije +bio sposoban pružiti ni minimalni otpor napadima). Naprotiv, ugled +američkoga Predsjednika jako je pao u očima svjetske javnosti, koja +nije ispustila iz vida činjenicu da je napad zapovijedio samo
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
21. XII. 1998.
Patetična bilanca nekorisne agresije
"Kaže Sadam Husein da je on pobjednik u snažnom napadu koji je Irak
pretrpio u posljednja četiri dana. Prvo iskušenje u koje upadamo
jest pomisao da se on opet hvali. Ali ako ne pobrkamo osobne
interese iračkoga diktatora i interese njegova naroda - a bila bi
zaista velika pogrješka kad bismo ih brkali - zapravo se stvarno
možemo složiti s njegovom tvrdnjom. Jer Irak je strašno kažnjen,
nema sumnje, ali je osobna moć Sadama Huseina iz svega toga izišla
neokrnjena.
A ne može se isto reći i za vrhovnog zapovjednika njegovih
neprijatelja. Bill Clinton je dobio mnogo manje nego što je
izgubio. Na terenu, jedini materijalni rezultat koji je ostvario
jest slabljenje vojne moći već ionako iscrpljenog Iraka, kojemu već
neko vrijeme nijedan neovisni stručnjak ne pripisuje stvarnu
sposobnost za opiranje snagama u tome području (i zaista, čak nije
bio sposoban pružiti ni minimalni otpor napadima). Naprotiv, ugled
američkoga Predsjednika jako je pao u očima svjetske javnosti, koja
nije ispustila iz vida činjenicu da je napad zapovijedio samo
nekoliko sati prije nego što je Kongres njegove države započeo
raspravu o njegovu smjenjivanju... i da je odlučio te napade
prekinuti čim je saznao da će rasprava ubrzo završiti.
Arogancija i preziranje diplomacije koje je Bill Clinton pokazao u
ovoj krizi jako su oštetili položaj njegove države na ključnim
mjestima u svijetu: u arapskome svijetu, u Europskoj uniji, u
Rusiji, u Kini... A izazvali su i veliki pad ugleda glavnih tijela
Ujedinjenih naroda, koje je on uočljivo zanemario, te posve
zapriječili nastavak rada inspekcije Unscom-a, koja je bila mnogo
djelotvornija nego što je to Clinton govorio, a očito je da je cilj
bio traženje brzog izgovora za brze ratne pothvate. I napokon, u
novim okolnostima, SAD je sam sebe osudio na dugotrajnu vojnu
nazočnost u Zaljevu, a to će mu biti jako tegobno, kako s
gospodarskoga, tako i s političkoga gledišta.
U ovoj je krizi Predsjednik SAD-a pokazao da, na kraju krajeva, ne
brani interese vlastite države onako kako bi to trebao", piše u
uvodniku lista.