DE-NIJEMCI I EU +DIE WELT-DUGI PUT U EUROPU-23. XII. ++NJEMAČKA+DIE WELT+23. XII. 1998.+Na dugom putu u Europu+"Savezna je vlada puno toga nakanila za Europu. Većinu je dakako +zatekla. No vrijeme tjera. Već krajem ožujka majstorstvo
+umjetnosti kompromisa mora biti ulašteno. Crveno-zeleni moraju bez +vremena za učenje balansirati između svojih državnih interesa i +europske krize. To nije propust stare ekipe oko Helmuta Kohla. +Drukčije ne ide: uvijek kad Europa treba napraviti veliki korak +naprijed, mora sama sebi postaviti ultimatum - a na posljetku na +vidiku, čini se, nije ni jedna zemlja.+Ono što zabrinjava je broj paketa koje treba zavezati po njemačkim +uputama: agrarna reforma, regionalne pomoći, dioba financijskog +tereta, porezi. Svaki problem za sebe napravljen je od istog +materijala kao i krize - a Njemačka posvuda slijedi nacionalne +interese. Nije badava ministar financija Lafontaine zatražio +obustavu nepoštenih poreznih praksa. Utakmici državnih poreznih +sustava ne može se doduše ništa prigovoriti. Pri tomu bi se ponešto +moglo naučiti od pametnih susjeda. No zemlje članice imaju potpuno +različite tradicije oporezivanja. Bilo bi pogrešno na silu ih
NJEMAČKA
DIE WELT
23. XII. 1998.
Na dugom putu u Europu
"Savezna je vlada puno toga nakanila za Europu. Većinu je dakako
zatekla. No vrijeme tjera. Već krajem ožujka majstorstvo
umjetnosti kompromisa mora biti ulašteno. Crveno-zeleni moraju bez
vremena za učenje balansirati između svojih državnih interesa i
europske krize. To nije propust stare ekipe oko Helmuta Kohla.
Drukčije ne ide: uvijek kad Europa treba napraviti veliki korak
naprijed, mora sama sebi postaviti ultimatum - a na posljetku na
vidiku, čini se, nije ni jedna zemlja.
Ono što zabrinjava je broj paketa koje treba zavezati po njemačkim
uputama: agrarna reforma, regionalne pomoći, dioba financijskog
tereta, porezi. Svaki problem za sebe napravljen je od istog
materijala kao i krize - a Njemačka posvuda slijedi nacionalne
interese. Nije badava ministar financija Lafontaine zatražio
obustavu nepoštenih poreznih praksa. Utakmici državnih poreznih
sustava ne može se doduše ništa prigovoriti. Pri tomu bi se ponešto
moglo naučiti od pametnih susjeda. No zemlje članice imaju potpuno
različite tradicije oporezivanja. Bilo bi pogrešno na silu ih
sjediniti - a i nepotrebno. Ono što su Nijemci u režiji Thea Waigela
već ispravno prigovorili, pojedinačna su rješenja za koncerne
krojena po mjeri - bilo u Belgiji, Nizozemskoj, otocima na Kanalu
ili Irskoj. Onima koji ih odobre neće donijeti baš puno u blagajnu.
Onoga čiji će porezni obveznici otići, to će jako puno stajati. To
ne može biti Europa, pogotovo ako se najvećem platiši EU-a
Njemačkoj oduzmu porezi koji na posljetku idu u doprinose EU-a.
Nisu manje opravdani ni njemački interesi za reformu agrarne
politike EU-a i za pravedniju diobu financijskih tereta. Ali:
kancelar Schroeder mora iskovati kompromis između 15 šefova država
i vlada. Izborna buka poput nedavne to neće olakšati.
No iznad svega lebdi proširenje unije na istok koje baš Nijemci
duguju istočnoeuropskim susjedima. Omogućili su Njemačkoj
jedinstvo - kad tu u zemlji nitko više nije vjerovao da Europa ne
prestaje na Labi. Ne dopustiti da proširenje propadne zbog
potrebnih reforma EU-a, moralna je obveza svake savezne vlade.
Schroederovo bi majstorstvo bilo da njemačkom općinstvu pozitivno
priopći kako će taj dug ubrzo biti podmiren - brže nego što to žele
kočničari na jugu unije. Jasno je da bi Njemačka najviše
profitirala od prijama mladih gospodarstava.
Prepoznavanje proširenja na istok kao osiguranje elementarnih
njemačkih interesa putokaz je u kompromis: glavni zgoditak na
lutriji Nijemci ne smiju očekivati od smanjenja doprinosa. Tako
Europa više ne funkcionira. No s brzim proširenjem na istok dobili
bi vrijednu prednost: više koristi za manje smanjen doprinos" -
zaključuje Nikolaus Blome.