IL MANIFESTO 22. XII.- RAZGOVOR S POLITOLOGOM M.KLAREOM

ITALIJA IL MANIFESTO 22. XII. 1998. 'Napadi? To je doktrina odmetničkih država' "'Teško je naći logiku u bombardiranju Iraka koje je bilo još nasilnije od onih tijekom Zaljevskog rata prije osam godina', započinje Michael Klare, glasoviti američki politolog, stručnjak za vanjsku politiku i autor, među ostalim, važne knjige ('Rogue States and nuclear outlow: America's search for a New Foreign Policy') o 'nižerazrednim zemljama i nuklearnoj nejednakosti'. 'Napade, nakon četiri dana smrti i uništenja onoga što je ostalo od Iraka nakon pogubnog rata sankcijama, prije bih nazvao 'kažnjavajućim trzajem' Sjedinjenih Država, kojime se izražava bijes i frustracija zbog vođenja vlastite politike prema Sadamu, kao što bi to moglo biti i zbog onih prema Castru ili Gadafiju, i prema onima koji se ne pokoravaju hegemoniji Washingtona. To je još jedan pokazatelj koliko su bili nesposobni, tijekom mnogih godina i uz različite državne vlade, 'kastrirati' Sadama Huseina'. 'Irak, kao i Libiju', nastavlja, 'ili sutra neku drugu zemlju koja će se pojaviti, zdrobit će se prije no što bi mogle postati prijetnjom upostavljenog poretka. To je strah koji je i biološki. Pokušaj tjeranja na pokoravanje do sada je propadao i broj zemalja koje američko čelništvo smatra 'odmetničkim' predodređen je da raste'. - Koje bi druge rastuće sile sada mogle Americi promijeniti njihov hegemonistički položaj u svijetu? = Iran, Kina i Indija. Ta posljednja zemlja je Amerikancima bila najjači primjer pokušaja da se nuklearnim pokusima dođe do mjesta za stolom među najmoćnijima. Svijet sila koje se sada pojavljuju razlikuje se i po etničkim, kulturalnim i vjerskim obilježjima koja ne pripadaju zapadnom svijetu Anglosaksonaca. No da bi se dobro razumjelo koji su novi temelji koji vode buduću američku vanjsku politiku treba odgovor potražiti u akademskom svijetu Harvarda, Cambridgea ili Washingtona. Samuel Huntington, onaj koji je zacrtao američku strategiju National Security Councila Carterove državne uprave, isti je akademik koji je sedamdesetih godina razradio Trilateralu i načine nadzora neke 'demokracije'. Devedesetih, 1993., u listu Foreign Policy ustvrdio je da će budućnost svijeta biti 'podijeljena' i predodređena na borbu između malog broja civilizacijskih svjetova: kršćanskog, hinduističkog, muslimanskog i slavensko-pravoslavnog. Ratovi i budući sukobi predodređeni su da imaju etnički, nacionalistički i kulturalni karakter. Radit će se, na kraju, o ratu između civilizacija zapadnog svijeta i onih 'ostatka svijeta' kojega on određuje kao pripadnika 'barbarskih' civilizacija. Budućnost blagostanja i očuvanje bogatstva Zapada zasnivat će se na mogućnosti da se utječe na druga društva i da se dokaže 'moralna superiornost' nad muslimanima i Azijatima. U tu svrhu on upozorava da je za stabilnost Zapada nužno u NATO i zapadni kulturalni svijet uključiti baltičke zemlje, Sloveniju i Hrvatsku. Poticati pozapadnjivanje Južne Amerike. Obuzdavati vojne mogućnosti u konvencionalnom i nekovencionalnom oružju muslimana i Azijata. Izbjeći slabljenje veza Japana sa Zapadom kako bi se spriječilo zbližavanje s Kinom. Održati tehnološku i vojnu nadmoć prema ostalim nekršćanskim društvima i civilizacijama. - Je li to ponovljeno izdanje superiornosti arijske rase? = Upravo tako. Dat ću vam najsvježiji primjer: predsjednik Clinton je u govoru u kojemu je najavio napad na Irak kazao: 'U mnogim okolnostima tijekom ovoga stoljeća Sjedinjene Države su se našle pred izborom između kaosa i interesa zajednice'. Pojmovi kaos, barbarstva, odmetničke države neka su vrsta semantičko-simboličke šifre kada se govori o populaciji koja nije bjelačka. - Može li se Clintonova vanjska politika smatrati 'misijom' moralne superiornosti jednog čelnika zapadne civilizacije? = Clinton je, ne toliko u unutarnjoj politici, već u vođenju vanjske politike, pobornik strategije razrađene protiv zemalja koje je Washington klasificirao kao 'odmetničke' (Irak, Libija, Sjeverna Koreja, Kuba). On stopostotno pristaje na tezu koja te države određuje kao 'neprijatelje Sjedinjenih Država'. Njegova državna tajnica, Madeleine Albright, u svom je nedavnom govoru na sastanku NATO-a u Bruxellesu kazala: 'NATO treba biti preustrojen tako da bude u mogućnosti provoditi neku vrstu ograničavanja i nadzora vojnih sposobnosti 'odmetničkih' zemalja... i NATO treba biti pretvoren u oružanu ruku američke politike'. Iza tog nacrta nove američke vanjske politike u potpunosti stoji washingtonski establishment, harvardski intelektualci, a on dolazi i iz 'liberalno' progresističkog američkog akademskog svijeta. To su elementi koji su uvijek nazočni u oblicima američke politike: barbar je svatko tko je uselio, musliman, nekršćanska kultura ili etnicitet. A novosti, u toj nadrealnoj dimenziji, s približavanjem novog tisućljeća, riskiraju da proizvedu još ekstremnija fundamentalistička iznenađenja... jer prevlast bijele civilizacije kršćanskog podrijetla postaje manjinska. - Koje posljedice sada na Srednjem istoku može izazvati borba za hegemonističku vlast nad naftnim izvorima? = Kao što je kazano, američka strategija je prvenstvo, koje ne bi osporila niti jedna zemlja na svijetu, nad nadzorom nafte u Zaljevu, i Iraku danas, a prije toga Iranu, neće biti dopušteno da se izvuče iz jarma Sjedinjenih Država. Za 75 do 100 godina SAD će Srednji istok napustiti kao Desert Wasteland, Pustinjsku pustaru. - Ima li strateških promjena u budućoj američkoj politici? = Važna je promjena naglaska na Kaspijsko jezero i okolnu regiju. To je pravi alternativni pol, gospodarski i u geopolitičkoj strategiji." Razgovor je vodila Patricia Lombroso.