AVVENIRE 16. XII.- STANJE EUROPSKE POLITIKE

ITALIJA AVVENIRE 16. XII. 1998. Kolebljivi politički poticaji u Europi "Godina se zaključuje zabrinutošću zbog stagnacija europskih gospodarstava, koje se još ne želi nazvati recesijom, a koje su uzrokovane azijskim i južnoameričkim krizama, padom cijena nafte, što izgleda više pogađa proizvođače nego što ide u korist potrošačima i velikim naporom prilagođavanja Maastrichtskim mjerama za porinuće eura. Sve to uzrokuje posljedice po zapošljavanje, na prvom mjestu u najslabijim područjima, kao što je naš jug, i među mladima. Europsko savjetovanje u Beču, za koje je izgledalo da treba biti obilježeno rađanjem zajedničke valute, prometnulo se, međutim, u dugi niz susreta na vrhu koji se odvijaju uz pozornost televizije između plenarnih i zatvorenih susreta, tiskovnih konferencija, obiteljskih fotografija i banketa, ali završavaju gotovo bez ikakvih značajnih rezultata. 'Bečka strategija' je dugačak dokument koji sadrži mnogo naznaka i obećanja glede zajedničke politike zapošljavanja. No, radi se o načelnim izjavama, od kojih jasno da vijeće, većinom lijevog centra, nije moglo odstupiti. Druga europska savjetovanja, na proljeće u Bruxellesu ili u lipnju u Koelnu, pod njemačkim predsjedanjem, trebala bi ih pretvoriti u konkretne smjerove za provedbu. Bilo bi dobro, međutim, suprotstaviti se mogućem valu obeshrabrenja i vršiti pritisak kako bi se pojačao rad, potreban da bi se dobili plodovi. Složeni stroj stvaranja Europe u svojoj je dugoj povijesti više nego jednom znao iznenaditi. Poštivanje izvršenja najavljenih mjera često je znalo nadvladati suzdržanosti i spletove suprotstavljenih nacionalnih interesa. (...) Za to je prijeko potrebno da ostanu živi i dinamični politički poticaji i svijest o zajedničkom interesu koja je uvijek bila srž rasta Europske unije. Upravo se tu danas nalazi točka najveće zabrinutosti. Osjeća se Kohlova smjena. Koalicija njemačke vlade, koju od 1. siječnja čeka predsjedanje, za sada vidljivo nesigurno kreće na međunarodnoj pozornici, kao i u Europskoj uniji. U Parizu kohabitacija između predsjednika republike i vlade različitih boja donošenje odluka čini još složenijim, uz nepovjerljivost jednog dijela biračkog tijela prema Europi. Francuzima, osjetljivima na formu, izgleda da je važno, prije svega, ne izgubiti status u odnosu na Njemačku koja prijestolnicu ponovno vraća u Berlin. (...) Bio bi trenutak da Italija još jednom odigra povezujuću i pospješujuću ulogu koja je često bila od odlučujuće važnosti, a pripada nam pri stvaranju Europe, s obzirom na čvrstoću svenarodne potpore, a koja je bila potvrđena na teškom putu prema zajedničkoj valuti. U vladi, posebice kod onih koji su za to izravno ovlašteni, ne nedostaje jasna vizija. U parlamentu glede europskih pitanja ni oporba ne bi mogla odbaciti dogovor. (...)", piše Bruno Bottai.