FR 5. XII.LE FIGARO MAG. GEORGE SOROS

FRANCUSKA LE FIGARO MAGAZINE 5. XII. 1998. George Soros analizira krizu kapitalizma Novinar lista Eric Laurent razgovarao je s Georgeom Sorosem u povodu objavljivanja njegove knjige "Kriza svjetskog kapitalizma" u izdanju izdavačke kuće "Plan". U članku, između ostaloga, stoji: - Vi smatrate da je kapitalizam sada u krizi. Kakva je priroda te krize, prema Vašem mišljenju? = Kriza pogađa tri područja koja su naizgled posve različita. Prvo se odnosi na sadašnju nestabilnost svjetskog financijskog sustava. Drugo je istodobni gubitak vrijednosti i sve veći utjecaj tržišnih vrijednosti na društvene krugove kojih se to ne tiče. Treći je problem to što, iako se suočavamo s globalizacijom gospodarstva, ne postoji globalna organizacija društva koja bi bila bolje prilagođena zahtjevima u tom novom, međunarodnom kontekstu. Te su tri pojave zapravo ovisne jedna o drugoj, jer kad bi razvoj tršišta doveo do stvaranja ravnoteže i kad bi vrijednosti na tržištu na pravi način predstavljale i društvene vrijednosti, mogli bismo se zadovoljiti stvaranjem globaliziranog gospodarstva, a da i ne moramo razmišljati o tome kako bi moglo izgledati globalno društvo. - Nije li ta kriza kapitalizma prije svega kriza tržišta i kriza koju su izazvale financijske spekulacije? = Apsolutno. Svjetska financijska kriza je najveći problem koji se sada mora najžurnije riješiti. - Financijska je kriza izazvala i gospodarsku krizu. Ne čini li Vam se da ste i Vi djelomice odgovorni za ovu situaciju? = Ne, jer ja jasno razlikujem svoju ulogu kao ljudskog bića, građanina svijeta, i svoju profesionalnu djelatnost. Činjenica da se bavim financijskim spekulacijama kod mene ne izaziva nikakav osjećaj krivnje. Ja ne postupam nimalo drukčije nego što to čine milijuni ljudi u financijskim krugovima. Naprotiv, pišući ovu knjigu, vjerujem da postupam kao građanin koji je svjestan svojih obveza, u želji da objasnim nedostatke tržišta i da iznesem neke prijedloge za promjenu pravila igre. Osim toga, promjene o kojima ja pišem ne bi nužno pogodovale mojoj djelatnosti. Ukratko, u praksi provodim ono za što se zalažem i mislim da bismo, kad bi i ostali slijedili moj primjer, mogli živjeti u boljem svijetu. No, da se vratimo Vašem pitanju, ponavljam, nemam nikakav osjećaj krivnje, ni na koji način. - A kako biste definirali taj 'bolji svijet' koji spominjete? = Za mene bi bolji svijet bio onaj u kojemu bi sadašnji uvjeti bili bliži onome što ljudi očekuju i čemu se nadaju. - Jedan engleski kritičar usporedio je Vaš postupak, nakon što ste objavili knjigu u kojoj kritizirate kapitalizam, s onim što je učinio Ronald Biggs, vođa napada na vlak Glasgow-London, i koji je navodno kasnije napisao esej protiv zločina. = (Duga i neugodna šutnja). A što da na to odgovorim... Ne bih se sada želio braniti, želio bih naći nekakvu produhovljenu repliku... Ali mislim da činjenica da me nazivaju kriminalcem pokazuje određeni nedostatak poznavanja i razumijevanja prirode i načina djelovanja tržišta. Ili bi kriminalcima trebalo smatrati milijune osoba koje, kao i ja, rade na financijskim tržištima. - No, ipak postoji stvarno gospodarstvo, s industrijom koja ulaže u države, stvara radna mjesta i bogatstva, a na drugoj se strani nalazi tajni svijet financija, osobito kad je riječ o spekulacijama. Ne mislite li da taj način djelovanja pridonosi upravo tome da većina ljudi gubi vjeru u moralne vrijednosti, kao što ste izjavili na početku razgovora? = Ne. Sada svijet financija funkcionira zaista otvoreno. Osim toga, tu transparentnost traže i zakoni. Pravne su odredbe u SAD-u oštrije nego u Europi, ali u Francuskoj postoji cijeli sustav zakona koji tvrtke obvezuje na objavljivanje svojih veza, a osobe koje su u sve to upućene na to da ne zlorabe informacije koje imaju. Prema tome, govoriti o financiranju kao o tajnoj aktivnosti zaista je neprimjereno. Naprotiv, zaista je točno da je to svijet koji postaje sve zamršeniji i sve nerazumljiviji. Jako malo ljudi stvarno razumije kako to funkcionira i zašto se tržišta kreću u ovom ili onom smjeru. Moram priznati da sam čak i ja, kao profesionalac, često iznenađen ponašanjem tržišta. Zakoni tržišta nisu neshvatljivi, nego nepredvidljivi. To je moja teorija. Naravno, ta se tvrdnja neće dopasti ljudima koji uvijek traže predviđanja i objašnjenja. Mislim da se društveni problemi uopće, a posebno financijska tržišta, ne mogu objasniti i proučavati jednakim znanstvenim pristupom kao što je to kod prirodnih znanosti. - Jeste li i Vi bili iznenađeni financijskom krizom? = Da. Mogli smo predvidjeti, šest mjeseci unaprijed, slom neformalnog sporazuma između tajlandskog bahta i malezijskog ringgita, ali uopće nismo zamišljali da bi taj događaj mogao izazvati svjetsku krizu. Čak i ja, koji zastupam teoriju o nestabilnim tržištima, i ja sam bio iznenađen razvojem događaja. (...) - Čitajući Vašu knjigu, čovjek nailazi na izuzetno dobru i točnu analizu problema. Istodobno, ne može se oteti dojmu da ste i Vi dio problema. Kako Vi uspijevati pomiriti te dvije suprotnosti? = Problemi su tu. To sam rekao i u vezi s mojom operacijom protiv britanske funte i Engleske banke, 1992. Bez obzira na to postojim li ja ili ne postojim, funta bi na kraju izišla iz Europskog monetarnog sustava, a tajlandski baht bi svejedno izgubio dotadašnji čvrsti tečaj u odnosu na dolar. Činjenica da ja postojim ništa ne mijenja na stvari. Na djelotvornom tržištu samo jedan sudionik ne može utjecati na tijek događaja. Ja ne mogu utjecati na ponašanje tržišta, a kad bih pokušao djelovati u suprotnom smjeru, počeo bih gubiti novac. No, otkad sam postao javna ličnost, to više nije toliko istina, jer ja mogu utjecati svojim postupcima i svojim izjavama. To mi nameće novu odgovornost koju shvaćam jako ozbiljno, iako zbog toga često imam problema. Trudim se da ne kažem ništa što bi moglo izazvati nekakvu nestabilnost. Ali već i sama činjenica da sam stalno izložen pogledu javnosti, sprječava me da postupam kao normalni financijer. To mojoj tvrtki stvara goleme probleme, a mislim da smo postali i preveliki, kao dinosaur, koji neće moći preživjeti zbog svoje veličine. (...) - Želio bih se vratiti optužbama kojima ste bili izloženi, a nekad su bile zaista žestoke, u vrijeme azijske krize, osobito optužbama malezijskog premijera. Ne čini li Vam se da su gospodarstva tih država, gospodarski rast, i stvaranje radnih mjesta uništeni spekuliranjem protiv njihovih državnih valuta i da će zbog toga razvoj tih država biti zaustavljen za više godina? = Malezijski se premijer nije žalio prije krize. Nije se ljutio kad je strani kapital stvarao radna mjesta u njegovoj državi i u Indoneziji. Nije bilo nikakvih žalbi kad je o tome riječ. Oštre kritike su se začule tek kad je taj kapital poželio otići. - A kad je riječ o posljedicama na društvo? = Mislim da sam ja tu pogođen isto kao i on. Mislim da je protok privatnog kapitala krenulo vrtoglavom brzinom, a uslijedio je strašan krah sustava. Sve je to trebalo biti ograničeno. U svojoj knjizi predlažem promjene kojima bi se uveo mehanizam uz pomoć kojega bi međunarodne monetarne vlasti poticale protok kapitala kad se tržište nađe u problemima i smanjivale taj protok kad on postane previše velik... Za razliku od fundamentalističkih zamisli o tržištu, ja mislim da je bankarski sustav pouzdan izvor međunarodnih kredita. Mislim da se sve to mene tiče i da se sustav mora promijeniti. - Ali gospodarski rast i razvoj u određenom broju država Trećega svijeta jako je pogođen krizom. Te države na periferiji vjerojatno će imati velike poteškoće pri traženju puta u blagostanje. = Apsolutno! Posljedice će biti vrlo ozbiljne u državama kao što su Koreja i Tajland, a da i ne govorimo o Indoneziji i Rusiji! Takve pogreške u gospodarstvu ne mogu se tolerirati. Ortodoksni teoretičari tržišta tvrde da bismo trebali tržištu dopustiti da nam ono samo nameće pravila. Oni zapravo žele da nametnemo nestabilnost! A nijedno društvo ne može tolerirati nestabilnost takvih razmjera. Stoga je nužno poboljšati disciplinu na tržištima, a stabilnost mora biti politički cilj. Pravo je pitanje moraju li tržišta biti regulirana na međunarodnoj razini ili ne. U tom slučaju, kapitalistički bi sustav mogao biti reformiran i mogao bi čovječanstvu donijeti veliko blagostanje. U protivnome, svaka će se država morati samostalno zaštiti koliko god to može učiniti. To je učinio malezijski premijer. Ako se to dogodi, kapitalistički sustav će propasti, a gubitnici ćemo biti svi mi... - Kad pokrećete napad na neku valutu, uzimate li u obzir posljedice, destabiliziranje gospodarstva? = Vratimo se slučaju Velike Britanije. Mislim da je devalviranje britanske funte toj državi donijelo veliku dobit. Uzmite slučaj Tajlanda. Da je fiksni tečaj bahti-dolar napušten u siječnju 1997., tada ne bi bilo tog strašnog sloma čiji smo svjedoci bili u srpnju 1997., nego bi došlo samo do umjerenog poravnavanja tečaja. I Tajland bi mnogo manje propatio. Meni predbacivati to što u Tajlandu nisu krenuli s devalviranjem, zaista nema smisla. Kad je riječ o Maleziji, kriv je premijer Mahatir. Lako je sad njemu govoriti da je za sve kriv Soros. Trebao je proglasiti devalviranje prije nego što smo mi i pomislili na prodaju njegove valute. (...) - Zašto želite uvjeravati ili utjecati na političare koji Vam ne vjeruju? = Prije svega, mislim da imaju dobrih razloga za nepovjerenje prema meni. Mislim da, prije nego što postignemo nirvanu sa zaista otvorenim društvom, moramo naučiti razlikovati ulogu protivnika i ulogu ljudskoga bića. Kao protivnici, morate razmišljati o sukobljavanju, a kao ljudska bića, morate brinuti o svijetu u kojemu živite i o pravilima koja u njemu vladaju. Ja to razlikujem, a mnogi ljudi to ne razlikuju. A u svojoj knjizi to ovako argumentiram: ako vjerujete u opće dobro, morate se o tome brinuti, iako se ostali ne brinu o tome. Jer, ako postanete kao i svi ostali, to znači da ne vjerujete u opće dobro. U tom slučaju upropaštavate vlastite napore".