US IHT 7. - 8. XI. HOAGLAND

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7./8. XI. 1998. Tko je posuđivao Ivanu? I gdje je Zapad pogriješio? "Hrane nestaje, a Moskva poslije reforma obiluje crnim humorom. Kruži priča da postoje samo dva scenarija oporavka ruskoga gospodarstva. Optimistički scenarij kaže da će se izvanzemaljci spustiti iz svemira i postaviti stvari na svoje mjesto. Pesimistički, da će taj posao biti prepušten samim Rusima. Poput većine šala, ova je šala ozbiljna. Ona izražava sadašnje i opasno raspoloženje mnogih Rusa, koje odražavaju njihovi mediji i sve veća rijeka Rusa koji putuju u Washington da ispitaju tamošnje viđenje budućnosti. Svemirci (zapadni financijaši, MMF i američki financijski stručnjaci te drugi izaslanici kapitalizma) zapravo su se već spustili u Rusiju i uperili svoje nevidljive monetarne laserske puške na puk, drže neki Rusi. Oni sad odlaze, ostavljajući Ruse da se koprcaju s uništenjem koje su ti svemirski gospodarski eksperimenti donijeli. Predmet žestoke i važne raspre među Rusima jest jesu li kapitalistički svemirci imali dobre namjere koje nisu upalile ili su krili zle planove o razbijanju Rusije. Početno raspoloženje ogorčenja i okrivljavanja drugih za vlastite probleme postaje sve dublje i ozbiljnije s približavanjem zime. Pojavljuju se podrobna seciranja zapadne uloge u ruskom financijskom slomu, a Rusi se pitaju: gdje su nestale milijarde? Teorija zle urote američkim političarima pogrešno pripisuje da su slijedili plan s ciljem da se Rusija razbije i dovede do bankrota. Pokušajte zamisliti Georgea Busha ili Billa Clintona s dovoljno hrabrosti, usredotočenosti i energije za provedbu takve tajnu urote. Suočite se, drugovi: ta predodžba izaziva smijeh. Lakše je dokazati da su uvjeti za zajmove koje je postavio MMF, pod vodstvom američkog ministarstva financija i ministarstva vanjskih poslova, nenamjerno ali očito pridonijeli deindustrijalizaciji i osiromašenju poslijekomunističke Rusije. To je izloženo u novoj studiji 'Ruski slom 1998.', koju je napisao Sergej Rogov, direktor Američkog i kanadskog instituta Rusije. Djelo je objavilo Središte za mornaričke analize u Alexandriji u Virginiji. G. Rogov spremno priznaje da su Rusi odgovorni za vlastitu sudbinu. No on dodaje da je MMF-ovo ustrajanje na monetarnom pravovjerju rezultiralo iznimno visokim ruskim kamatama koje su pomogle ugušiti domaća ulaganja. Da ispuni MMF-ove zahtjeve o inflaciji, središnja je banka držala rublje dalje od ruku ruskih radnika i potrošača. To je stvorilo gospodarstvo slabih financijskih tržišta i špekulacija koje su financirali stranci. To se gospodarstvo prošlog ljeta slomilo. Ima li ta rasprava, rekonstruiranje tko je ubio Johna (ili u ovom slučaju tko je posudio Ivanu) važnosti izvan Rusije? Bi li rusko otrježnjenje Zapadom trebalo biti dopunjeno zapadnim razočaranjem i slijeganjem ramenima, okretanjem prema unutra, odbijanjem daljnjeg uključenja u situaciju izvan washingtonskog nadzora? To bi bilo kratkovidno. Zapadne ustanove trebaju ispitati svoje neuspjehe ili manjkavosti u najvažnijem propalom globalnom pothvatu ovog desetljeća: integraciji demokratske, tržišne i za život sposobne Rusije u svjetsku zajednicu. To ima širi smisao. Washington i drugi glavni gradovi vide golem interes u tome kako će se povijest Jeljcinova razdoblja pisati u Moskvi. Daljnja uključenost u intelektualnu i psihološku dimenziju ruske krize važna je zadaća Zapada. Od tajnovitog MMF-a i Clintonove vlade prirodno bi se moglo očekivati da se usprotive javnom razmatranju unutrašnjih rasprava i analiza Rusije, koje je vodilo kolovoškom slomu. No posljednje dvije godine Clintonovog predsjedništva, koje - čini se - isključuju djelotvorne nove inicijative, mogle bi biti posvećene razmatranju toga gdje smo bili da bismo razmotrili kamo idemo", piše Jim Hoagland."